Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Postoje nebrojeni razlozi i načini kako otpustiti trenera. Nabrojit ćemo samo neke s uistinu impresivne liste ludih, bizarnih i neuobičajenih…

Joaquín Peiró - Atletico Madrid, 1990.
"Imenovati trenera jednako je kao i naručiti čašu dobrog sherryja. Stvarno ne marim hoću li morati naručiti sto čaša godišnje kako bih našao onaj koji mi najviše odgovara", svojedobno je elaborirao princip zapošljavanja trenera nikad prežaljeni Jesús Gil, kontroverzni predsjednik madridskog Atletica i Guinessov rekorder po broju zaposlenih i otpuštenih trenera – čak 40 u 15 godina predsjednikovanja.

Jedan od nesretnijih bio je Joaquín Peiró, koji je otkaz dobio prije početka sezone i to iz vjerojatno najbizarnijeg i najluđeg razloga ikada: Gilu se nije sviđalo kako je izgledao na klupskoj fotografiji.

Ruud Gullit - Chelsea, 1998.
Trenerska stolica legendarnog, ali i prilično svojeglavog Nizozemca bila je već ozbiljno uzdrmana kada je Ken Bates odlučio da se bliži dan rastanka.

Vjeruje se da je okidač za otkaz bila prepirka o visini plaće, no nitko u Chelseaju nije se baš žurio reći treneru da je umjesto željene povišice dobio neželjeni otkaz. Na koncu je Gullit sjeo na kauč, uključio televizor, prošvrljao teletekstom i saznao da je bivši.

Martin Jol - Tottenham, 2007.
Ako vam je tijekom izravnog prijenosa drugog poluvremena susreta Kupa UEFA protiv Getafea Martin Jol izgledao malo uznemireno, nemojte mu zamjeriti.

Čovjek je dobio SMS kojim mu je jedan od prijatelja javio da je upravo procurila vijest kako mu teče posljednje poluvrijeme na White Hart Laneu i u tome trenutku vrlo vjerojatno nije znao bi li trebao biti zbunjen ili bijesan. Za utjehu je dobio otpremninu od četiri milijuna funti.

Frank Clark - Manchester City, 1998.
Sigurno vam je poznat taj osjećaj! Vozite se lagano autom kroz grad, slušate radio, vrtite stanice i odjednom čujete prilično živahnu raspravu o tome kako je trener dobio otkaz.

MeÄ‘utim, Frank Clark je to slušao i shvatio da je on taj trener i da su mu dani na klupi GraÄ‘ana odbrojani. Srećom, od šoka se nije zabio u stup ili srušio semafor.

Mark Poulton - Chichester City, 2010.
"Ovaj klub je u totalnom neredu i zbrci. I bolje je da sam otišao“, komentirao je Mark Poulton odlazak iz kluba slabo poznatoga i najgorljivijim posjetiteljima kladionica.

I teško da je bio u krivu, uzmemo li u obzir da mu je vijest o prekidu suradnje tijekom utakmice protiv Redhilla telefonom priopćio direktor kluba. "Sigurno sam prvi trener u povijesti nogometa kojemu su telefonom uručili otkaz za vrijeme utakmice", izjavio je kasnije Poulton.

Pa, dragi Mark, vrlo vjerojatno i jesi.

Jose Peseiro - Saudijska Arabija, 2011.
Portugalski trener okusio je kako je gorak i tvrd trenerski kruh u Saudijskoj Arabiji, kada je 'fasovao' otkaz nakon samo jedne utakmice ovogodišnjeg Azijskog kupa.

To je bio već treći put da je Saudijska Arabija tijekom velikoga natjecanja promijenila trenera, a jedna od žrtava bio je i Carlos Alberto Parreira, osvajač SP-a 1994. godine.

Peseirov, pak, nasljednik na očito užarenoj klupi, Nasser Al-Johar, nadmašio je svoga prethodnika. Trajao je čak dvije utakmice.

Franco Colomba - Bologna, 2010.
Nema li gorega za trenera nego kada se predsjednik kluba spusti nakon jutarnjeg treninga kako bi ga pozdravio, pitao kako je i priopćio mu pritom da više nije trener?

Ako ne vjerujete, pitajte Franca Colombu, kojemu se to dogodilo samo dan prije otvaranja tekuće sezone protiv milanskoga Intera. "Colomba je rekao da je spreman slijediti klupsku politiku, ali to nije činio", objasnio je razloge otkaza Sergio Porcedda, predsjednik kluba.

"Ovdje nitko nije normalan", odgovorio mu je Colomba.

Brian Welsh - Cowdenbeath, 2008.
Škotski trener uživao je na zasluženim praznicima u SAD-u sve dok nije odlučio iskoristiti čari bežičnog interneta i saznati što se dogaÄ‘a u svijetu, a osobito u njegovom klubu.

I imao je što za vidjeti – na klupskim stranicama saznao je da je smijenjen. Razočaran svime, tužio je klub i godinu dana poslije dobio parnicu.

Harald Schumacher - Fortuna Köln, 1999.
Malo je reći da je Harald Schumacher ostao bez riječi kada mu je Jean Löring, predsjednik köelnske Fortune, u poluvremenu rekao da se ne treba vraćati na klupu u drugome dijelu utakmice protiv Waldhof Mannheima.

"Obožavao sam Schumachera kao igrača, ali neću tratiti vrijeme dok nam on odvodi klub u propast", izjavio je tom prilikom Löring.

Stan Dukić - Canberra, 2010.
Možda bi nogomet u Australiji gajio manire, da kojim slučajem i tamo ondje ne postoje lokalni šerifi balkanskoga podrijetkla.

Najbolji primjer je sukob trenera Stana Dukića s predsjednikom Canberre, Markom Vrkićem, koji mu je navodno pokušao nametnuti neke svoje taktičke zamisli i to u trenutku dok je Canberra predvodila vrh ljestvice i kročila ka devetom naslovu prvaka u posljednjih deset godina.

Razlaz je bio neminovan, a klupu je preuzeo, kojim čudom, Vrkić glavom i bradom.