Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Kako to točno izgleda kada velike zvijezde, iz samo njima znanih razloga, odluče podariti malo sjaja nogometnim liliputancima. Makar na utakmicu-dvije

Claudio Caniggia, Dundee, 2000.
‘Dun Time, Dun Coke, Dundee’ sprdali su se s argentinčevom zatvorskom i narkomanskom prošlošću maštoviti škotski mediji kada je Maradonin zlatokosi kompanjon, na nagovor menadžera Ivana Bonettija, u sam smiraj karijere osvanuo na Dens Parku. Epilog priče? U sedam mjeseci koliko je igrao za Dundee, uz odličan dojam i ponešto golova, Caniggia se izborio za dvogodišnji ugovor s glasgowskim Rangersima i privremeni povratak u argentinsku reprezentaciju.

Rivaldo, Bunyodkor, 2008.
Netko neupućen mogao bi se zapitati što je to natjeralo nekoć najboljeg svjetskog i europskog igrača da 2008. godine potpiše za uzbekistanski klub. Odgovor je jednostavan – deset milijuna petrodolara po sezoni za igrača 36-godišnjaka i više je nego poštena ponuda. Štoviše, igrajući za Uzbeke, upisao je teško dostižan rekord. U četiri uzastopne utakmice postigao je deset golova, i to na način da je u svakoj nakon prve zabio gol više. Dakle, u prvoj jedan gol, u drugoj dva, u trećoj hat-trick i u četvrtoj četiri.

Paul Gascoigne, Boston United, 2004.
Nabrojati sve ispade, kako i na terenu tako i izvan njega, nekoć velikog Gazze bio bi poprilično težak posao. Jedan od neočekivanijih poteza u karijeri povukao je potpisavši za Boston United (na sjeveroistoku Engleske, da ne bi bilo zabune), gdje je bio igrač-trener gotovo skoro dva mjeseca. Priznajemo, možda i griješimo u procjeni. Ipak je sezonu ranije odigrao četiri utakmice za kineski Gansu Tianma, kojega je zamijenio klinikom za odvikavanje od alkoholizma.

George Best, Dunstable, 1974.
Odlučivši napustiti ozbiljan nogomet i posvetiti se partijanju i misicama, nevjerojatnim zvuči da je George Best potpisao za niželigaša Dunstablea u noćnom klubu. Jednako su zatečeni viješÄ‡u bili i čelni ljudi Manchester Uniteda, koji su isprva mislili da je riječ o neslanoj šali. „Tommy Docherty se smijao kada smo ga tražili dozvolu za registraciju.“, izjavio je FFT-u Barry Fry, tadašnji trener tog niželigaša. “Rekao je: '“Pa kako mislite nagovoriti Georgea da igra za Dunstable, kada ne želi igrati na Old Traffordu?'“ Ali, Best se pojavio, na čak tri utakmice.

Zico, Udinese, 1983.
Zablistavši na SP-u 1982. godine, „Bijeli Pele“ mogao je birati gdje će nastaviti karijeru, s Milanom i Romom u prvim redovima zainteresiranih klubova. No, odlučio se za skupocjen prijelaz u Udinese, koji je očito imao namjeru kasnije ga skupo preprodati. Dvije Zicove talijanske sezone ostat će upamćene po dvoboju s Platinijem za titulu prvog strijelca lige i sjajne utakmice protiv Maradonina Napolija.

Robert Prosinečki, Hrvatski dragovoljac, 2000.
Pokojnome Stjepanu Spajiću nitko ne može zanijekati nogometni entuzijazam, koji je vrhunac vrlo vjerojatno dosegnuo 2000. godine kada je iz gradskoga rivala Dinama doveo najveću zvijezdu koja je ikada igrala u Sigetu. Transferu je kumovala otprije dokazana Dinamova struka, kojoj je Veliki Žuti bio prespor, prestar i preskup, te ga se po drugi put u njegovoj karijeri odrekla. Uostalom, svi znamo da dribling i milimetarski točna dodavanja nisu baš toliko važni elementi nogometa.

Enzo Francescoli, Racing Club Paris, 1986.
Blizina umjetničkih galerija i muzeja nogometašima baš i nisu na listi prioriteta pri odabiru kluba. Osim ako nije riječ o Tomi Butini, Davoru Vugrincu i urugvajskoj legendi Enzu Francescoliju. Iako su europski velikani stajali u redu da potpišu napadača River Platea, uslijedio je iznenaÄ‘ujući transfer u Racing Club Paris, gdje je više-manje protratio tri godine života. Kasnije je Francescoli prešao u Marseille, gdje je postao idol mladome Zinedinu Zidaneu.

Ailton, Chongqing Lifan, 2009.
Priznajemo, nakon Werdera, Schalkea i HSV-a, svaki sljedeći klub za koji je potpisao bucmasti Brazilac teško je mogao stati u rubriku velikana. Najviše se, pak, po bizarnosti ističe kratko razdoblje koje je proveo u kineskom Chongqing Lifanu, za koji je odigrao čak pet utakmica. Nakon te, uslijedila je gotovo jednako bizarna epizoda u njemačkom niželigašu KFC Uerdingen 05. Trenutno nastupa (valjda!) za Oberneuland iz Bremena. 'Ajde, makar je blizu Werdera!

Kevin Keegan, Southampton, 1980.
Moćni Miš uvijek je svojeglavo igrao po svojim vlastitim notama, no čak je i tada njegov prelazak iz HSV-a u Southampton bio prilično iznenaÄ‘enje. Transfer meÄ‘u Svece označio je početak klupskog zlatnog doba. „Bilo je baš uzbudljivo“, izjavio je Keegan. „Bili smo gomila staraca koji su još uvijek pobjeÄ‘ivali. Odlično sam se zabavljao!“

Denilson, Xi Mang Hai Phong, 2009.
Kada je 1998. godine prešao iz Sao Paula u Betis iz Seville za rekordnu svotu iznos od 21 milijun funti, Denilsonu su svi predviÄ‘ali veliku karijeru. Dvije godine kasnije Betis je ispao iz prve lige, a Denilson započeo svoju odiseju od nemila do nedraga. Vrhunac svega odigrao se u ljeto 2009., kada je potpisao za vijetnamski Xi Mang Hai Phong. U prvoj, i pokazat će se jedinoj, utakmici za Vijetnamce zabio je iz slobodnjaka nakon dvije minute igre, ozlijedio se do poluvremena i nakon tri tjedna napustio klub.