Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Najbolji tenisač svih vremena mogao je postati i nogometaš i igrati u istoj momčadi s Ivanom Rakitićem i Mladenom Petrićem .

Kao i mnogi dječaci njegove generacije, u nogomet se zaljubio tijekom SP-a u Italiji 1990. Imao je sreću što mu je obitelj išla na odmor upravo u Italiju: „Bili smo na obiteljskom odmoru u Italiji u vrijeme SP-a. Imao sam devet godina i sjećam se kako je cijela Italija bila u zanosu, pogotovo su bili ludi kada je igrala Italija. Nakon što su izgubili od Argentine u polufinalu, mnogi su ljudi plakali na ulici. Dobro se sjećam tih ljudi što plaču. Italija me zarazila nogometom i nakon toga sam uvijek navijao za Italiju i Njemačku. Moji heroji su Talijani – Toto Schillaci i Roberto Baggio, a meni najbolji igrači svih vremena Ronaldo, Figo i Zidane.“

Bez obzira na ljubav prema Talijanima, Rogerovi pravi heroji su dečki u plavom i crvenom dresu – FC Basel. Jedan od najuspješnijih švicarskih klubova svih vremena ima i najveći stadion u Švicarskoj – St. Jakob Park, na kojemu je odigrano čak šest utakmica Eura 2008. No Federer nije oduvijek navijao za Basel. „Kao klinac igrao sam za Concordiju iz Basela, koja je drugoligaški klub. Često smo igrali protiv FC Basela i te utakmice bile su pune naboja, čak i među najmlađim kategorijama“, kaže Federer i nastavlja: „Tenisač Marco Chiudinelli igrao je libera za Basel, a ja napadača za Concordiju, i imali smo stvarno dobra nadmetanja. Tek kada sam prestao igrati nogomet, počeo sam navijati za FC Basel, koji mi danas puno znači i stalno pratim njegove rezultate gdje god bio taj dan.“

Odluka o prestanku igranja nogometa nije bila laka za Rogera: „Kada sam navršio 12 godina, moj raspored igranja i treniranja tenisa postao je prenatrpan i više se nisam mogao baviti nogometom. Uostalom, tenis mi je bolje išao. I danas volim misliti što bi bilo da sam ostao nogometaš. Igrao bih kao napadač ili povučeni napadač. Bio sam dosta dobar vođa momčadi pa si često razmišljam kako sam mogao biti kapetan.“ Prije šest godina, točnije 2004., Federer se zatekao u Baselu i zapitao postoji li mogućnost da trenira zajedno sa svojim omiljenim nogometnim klubom s obzirom na to da mu je ionako bilo vrijeme za trening. Christian Gross, tadašnji Baselov trener, složio se s tim i omogućio Rogeru trening s prvom momčadi. Nakon što se uvjerio u Rogerove sposobnosti s velikom loptom, Gross je komentirao: „Siguran sam kako bi Roger napravio solidnu karijeru da je nastavio trenirati nogomet. Ima odličan osjećaj za prostor i loptu.“

Na upit tko je najbolji nogometaš na svijetu, Federer diplomatski odgovara: „Da bi netko bio proglašen najboljim na svijetu, mora osvajati velike trofeje – Euro, SP, Ligu prvaka, biti prvak svoje države. Biti stalno na vrhu uopće nije lako.“ Iako je veliki Baselov navijač, ta činjenica nije spriječila Baselove navijače da nedavno pobacaju stotine teniskih loptica na teren u znak protesta protiv švicarskog nogometnog saveza koji je odlučio premjestiti njihovu utakmicu protiv Luzerna kako bi televizija mogla prenositi i nogomet i finale teniskog turnira u Baselu u kojemu je igrao Federer protiv Đokovića. Federer nije komentirao potez navijača i dobio je finale, a Basel je odigrao neriješeno 1-1. Bacanje teniskih loptica u teren već su izveli navijači Hulla 2000. kada im je klub kupio bivšeg tenisača upitnih nogometnih sposobnosti. Basel je ove godine opet u Ligi prvaka, a Federer se nada kako će uspjeti uhvatiti makar jednu utakmicu na domaćem terenu.