Više od autora

• Kako je krava stvorila rock and roll
• 99 sadnica za druga Saaba
• Ležeća pandurija
• Na kraj piste čađava šikana
• Tatin je, nije moj...

Više iz kategorije

• Kako je krava stvorila rock and roll
• 99 sadnica za druga Saaba
• Narodni auto
• Ležeća pandurija
• Na kraj piste čađava šikana

Poneka se sitnica promijenila u načinu kako se kupovalo automobile, primjerice, tamo negdje oko 1980. i danas.
Pa možda ne bi bilo zgorega podsjetiti se razlika...

Tih davnih dana načelno su jedini automobili koje se dalo kupiti bili oni domaće proizvodnje ili iz istočnog bloka, koje se moglo nabaviti za dinare.
To je otprilike izgledalo ovako: iz povjerljivih izvora saznaš da Ante F. (47), koji radi u lokalnoj podružnici OOUR-a koji se bavi prodajom automobila jaaako voli određenu vrstu viskija, recimo Ivicu Šetača.

Dobro opskrbljen tekućim zalihama istog, nabavljenim u Grazu, napraviš klasičnu sačekušu u blizini bistroa Mimoza, u kojeg Ante F. često zalazi i uvrebaš povoljnu priliku.
Pristupaš čovjeku, smišljaš povod i častiš ga viskijem. Nakon osme runde odvodiš ga u stražnju prostoriju za diskretne situacije (uvalivši prethodno neku svotu gazdi da vas ondje pusti na miru) i ondje vadiš prvu od dodatnih flaša Šetača.
Negdje na polovici oprezno prilaziš temi i spominješ kako, eto, imaš nekakvu suludu ideju da bi možda želio kupiti automobil.
Ante se naglo trijezni i oči mu počinju svjetlucati plavom nijansom, karakterističnom za tadašnje novčanice od sto njemačkih maraka.
Dogovarate posao: uvaljuješ mu plavu kovertu, nekoliko flaša viskija, domaći kulen i kilu originalne Minasice i tvoj san je ostvaren!

Stavljen si na prestižno 473. mjesto na listi čekanja i imaš realne šanse još iste godine dobiti novi Renault 4. Ante vam je, lukavac, čak obećao i da će biti crvene boje.
Drugi dan uplaćuješ kompletan iznos u banci na račun OOUR-a i nadaš se da neće propasti do dana isporuke.

Preostaje samo čekati dojavu.

Osam mjeseci kasnije...

Prigušeni i namjerno do neprepoznatljivosti deformirani glas kroz slušalicu ti poručuje mjesto i vrijeme.
Uzimaš godišnji u firmi uz neku ispriku (ni slučajno ne smiješ reći pravi razlog, jer je šef iza tebe na listi čekanja i odbio bi godišnji da sazna), izljubiš ženu i djecu i s opremom za kampiranje dan ranije odlaziš put Novog Mesta.
Neprospavana noć provedena je u neprestanom premještanju vreće za spavanje na sve skrivenije lokacije, jer strašni jugo-slovenski policajci patroliraju s psima i traže ilegalce.

U cik zore guraš se pred ogradom tvorničkog parkirališta, zajedno s još petstotinjak kandidata, koji svi imaju valjane potvrde o preuzimanju automobila. Iza ograde je parkirano oko dvjesto ÄŒetvorki, i sve su bijele.
Koga briga. Na znak sirene ulijećeš unutra i trčiš do jednog od automobila, odmjerenog kroz ogradu, te se hvataš za njega, odbijajući napade drugih pretendenata laktovima i nogama. Na prvi pogled, auto se čini odličnim, osim retrovizora, brisača, pepeljare i tapecirunga stražnjih lijevih vrata gotovo da mu ništa ne nedostaje.

Potpisuješ papire i sav sretan krećeš na put kući.
Nekoliko metara po izlasku na glavnu cestu, dvoja vrata otpadaju. Kočiš i pokupiš ih sa ceste prije no što ih neki Turčin sa šleperom pregazi. U vratima nema šarafa, namontirali su ih bez pričvršÄ‡ivanja.
Stavljaš ih u gepek, vraćaš se u tvornicu, nalaziš Boštjana iz druge smjene i u zamjenu za u džep mu gurnutih dvjesto maraka čovjek ti namontira vrata i pritegne šarafe.
Vraćaš se pažljivo odabranim putevima, sa što manje cestovnih prijelaza s kojih djeca kamenjem gaÄ‘aju prolazeće automobile.
Parkiraš u za tu prigodu posebno iznajmljenoj garaži, kako ti nitko s ključevima ne bi oderao lak već prve noći. Nakon registracije diskretno zamažeš automobil blatom da ne izgleda presumnjivo i prenovo.

Šef te svejedno mrzi, skida ti 30% od plaće i degradira.

Jebe ti se. Imaš auto.

Premotavamo film tridesetak godina unaprijed...

Hodaš ulicom razmišljajući o kolegici s posla koja je dan ranije došla u najkraćoj minici do sada i pokušavaš smisliti organizaciju službenog puta u Tučepe s njom za vikend, kad ti žena može i sama k punici.

Nešto je čudno.

Najednom, okrećeš se i zamjećuješ dvojicu koji te prate.

Ubrzavaš korak, kadli najednom vidiš još dvojicu sprijeda.

Nemaš kamo šmugnuti, osim u auto kuću s tvoje desne strane.

Prodavač te dočekuje s kavicom, nudi cigaretu, viski i udobnu fotelju, dok ona četvorica vani počinju glancati izložene automobile, jednim okom sveudilj motreći na izlaz i blokirajući ti uzmak.
Pokazuje ti katalog modela i dodatne opreme. Pitaš za model bez branika u boji karoserije i pepeljare, no povlačiš se pred naznakama plača prodavača, koji iskreno žali što nemaju niti jedan primjerak s nekim slabijim paketom opreme.
Izračun pokazuje samo osam tisuća eura više od osnovne cijene, ali dobivaš popust od dvije, mirisni borić, alu felge, zimske gume i novi roman Miljenka Jergovića na poklon.
U trenutku kad napokon staviš potpis na ugovor kojim ćeš narednih sedam godina davati sedamdeset posto svoje plaće za auto ona četvorica napokon nestaju u stražnju sobu i možeš izaći van na cestu u novom SXWRTX 850 GCRDFTSI, u kojem je taman litra goriva koliko ti treba da stigneš do prve pumpe.

Zatvorene zbog priključenja cisterne.