Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Njihova trenerica je policajka. Najbolji igrač im ne može igrati jer je optužen za ubojstvo, a napadač želi ubiti braniča. Upoznajte najopasniju momčad na planetu...

„Morate ih zgaziti! Morate im dati do znanja tko je gazda i pokazati im da nemate slabosti – da ste jaki!“ reži Willie, 17-godišnji centarfor kalifornijske nogometne momčadi zvane Aztecas. Možda biste pomislili da tinejdžer govori o taktici, ali nije tako – on priča o sukobima sa svojim suigračima, među kojima su članovi rivalske ulične bande poznate pod imenom Sureños (Južnjaci). „Jedan lik je potegnuo nož na mene, ali samo mi je poderao majicu, pa sam mu oduzeo nož i krenuo na njega. Htio sam ga ubiti. Drugog dana policija me ščepala na putu od treninga i privela me.“
Poput većine ostalih u momčadi Asteka, Wilfredo 'Willie' Maciel trenutno je na uvjetnoj kazni zbog umiješanosti u trgovinu drogom i napad smrtonosnim oružjem. On je pripadnik Norteñosa (Sjevernjaka), moćne bande koja je ulice kalifornijskog Watsonvillea pretvorila u ratnu zonu.

Watsonville je ružni betonski slum smješten pokraj močvare, a njegovih pedesetak tisuća stanovnika već desetljećima svjedoči ratu između Južnjaka i Sjevernjaka – ratu oslikanom grafitima i krvlju, vođenog uz zvučnu podlogu agresivnog hip hopa i svakodnevnim pričama o drogama i ubojstvima. Sve što je zajedničko ovim dvjema bandama je ljubav prema nogometu i međusobna mržnja. Aztecas su mahom tinejdžeri; igraju varijantu 'malog' nogometa sa sedam igrača u momčadi, s pravilima nešto drugačijima od službenog futsala. Svi njihovi ligaški suparnici su u prosjeku stariji, ali oni su uvijek više nego spremni uhvatiti se ukoštac s njima. Kad se kaže da Aztecas igraju kao da im o tome život ovisi, onda u toj frazi ima i nešto istine.

FourFourTwo je posjetio ovu jedinstvenu i prilično opasnu momčad na dan njihove prave utakmice. Na terenu nije toliko teško razaznati kojoj bandi pripada koji igrač: Norteños su poznati po upotrebi metamfetamina i kokaina, pa izgledaju vitkije i mišićavije, dok su Sureños nešto mekših lica i tjelesne građe, budući da preferiraju marihuanu i heroin. Alejandro, igrač koji pripada drugospomenutima, otkriva da je prije samo nekoliko dana došao u sukob s jednim od Sjevernjaka, koji je završio privremenim pomirenjem. „Danas igramo zajedno. Ali tko zna kako će biti večeras?“ zamišljeno dodaje.

Uistinu, poslije duplog pasa s Norteñom, jedan Sureño zabija gol kojim neposredno prije kraja prvog poluvremena smanjuje na 1-2. A onda u igru ulazi Willie. Poslije majstorskog driblinga izjednačuje rezultat na 2-2. Probuđena momčad Asteka odjednom počinje pokazivati svu raskoš svog talenta i u posljednjih 10 minuta utakmice potpuno razbija suparnike, smjestivši u njihovu mrežu i treći, četvrti, peti i naposljetku šesti pogodak. Publika je izvan sebe, a Willie je danas istinski junak Watsonvillea: barem nakratko, nije toliko važno kojoj od zaraćenih strana pripada.
No kad se oglasi posljednji sudački zvižduk i ugase se reflektori, Willie se vraća na ulicu. S obzirom na njegov stil života i okruženje, neizvjesno je hoće li doživjeti dvadesetu. „Nije me briga hoću li ostati živ“, govori poslije utakmice, skidajući dres i hineći hladnokrvnost na svom tinejdžerskom licu. „Takav je život. Ako umreš, umreš.“