Čovjek koji je stvorio Guardiolu
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Upoznajte Juanmu Lilla, Guardiolina mentora i mozak koji stoji iza šampionske Barcelone – iako nikad nije radio u klubu...
Počelo je kucanjem na vratima.
Delegat utakmice provirio je unutra.
„Oprostite, gospodine“, rekao je. „Netko je ovdje i želi razgovarati s Vama.“
„'Ko je?“
„Pep Guardiola.“
„Pep Guardiola. Uuu, jebote. Reci mu nek uđe.“
Dan je bio 1. rujna 1996., prvo kolo sezone. Barcelona je pod vodstvom trenera Bobbyja Robsona pobijedila Oviedo 4-2, ali čak je i Englez priznao da je njegova momčad imala sreće u pobjedi. Prema jednom novinskom izvješću, Oviedo je „igrao bolji nogomet“, iako mu je nedostajalo snage u realizaciji i možda agresivnosti u obrani. No njegova igra bila je vrlo spretna i tehnički izuzetno potkovana.
Trener suparničke ekipe bio je Juanma Lillo. S navršenih 30 godina, čovjek koji nije uspio kao igrač bio je najmlađi trener u La Ligi, ali pripisivali su mu izum sustava 4-2-3-1. Krasila ga je rječitost i filozofski um, a mogao se pohvaliti uspjehom sa Salamancom, koju je u dvije uzastopne sezone doveo iz treće u prvu ligu samo kako bi dobio otkaz kad je nije uspio tamo i zadržati.
No Lillo je ipak bio relativno anoniman tip. Te sezone doveo ga je Oviedo i kasnije također otpustio kad se momčad našla u zoni ispadanja. Lillo priznaje da se „skamenio“ od šoka kada je čuo da je Guardiola pred njegovim vratima. Španjolski reprezentativac, srce Dream Teama, čovjek koji je utjelovljivao sve što je Lillo cijenio kod momčadi Johana Cruyffa, osvajač naslova europskog prvaka i četiri uzastopne ligaške titule. Njegov omiljeni igrač, čovjek kojeg opisuje kao „najboljeg središnjeg veznog svih vremena“.
I on želi vidjeti – mene (?!), pomislio je.
Bilo je doista tako. „Pokušajte zamisliti kako sam se osjećao, bilo je to nešto stvarno posebno“, sjeća se Lillo. Guardiola se predstavio, rekavši da je Oviedo igrao odličan nogomet. Rekao je treneru da sa zanimanjem prati njegovu karijeru. „Mogu li Vas nazvati?“, upitao je Guardiola, „Želio bih s Vama razgovarati o nogometu. Volio bih da provedemo neko vrijeme zajedno – ali bez pritiska i žurbe“. „To govori nešto o njemu“, kaže Lillo, „to da je samo došao i pitao me da se nađemo. On nikad nije mislio samo na sebe – njegova perspektiva je šira, panoramska.“
I tako je Guardiola nazvao i započeo vezu za koju Lillo kaže da je „gotovo poput braka“. „Ponekad ne moramo ništa govoriti. Samo trebamo biti zajedno i možemo osjetiti međusobnu vezanost. Ona je više nego očita“, priča nam. „Jako se dobro razumijemo i ponekad je i pogled dovoljan. Naša veza je počela na temelju toga što smo dijelili iste nogometne principe, ali kasnije smo se upoznali i intimnije, kao osobe. Kod Pepa se sve vrti oko osjećaja i racionalnosti.“
Ti nogometni principi došli su do izražaja u Barceloninoj momčadi koja je osvojila naslov europskog prvaka. „Pep i ja tražimo istu stvar“, objašnjava Lillo. „Zadobiti loptu u posjed preko postavljanja igrača.“ Puno je već rečeno i napisano o Cruyffovu utjecaju na Guardiolu, kao i o tragu koji je na njega ostavio Charly Rexach – Cruyffov pomoćnik koji se jednom proslavio izjavom: „Trčanje je za kukavice“. No kad Lillo govori o Barceloni, uvijek kaže „mi“, što je i razumljivo. U Pepu je našao srodnu dušu, s istim idejama kako treba igrati – „ne postoji obrana i napad, ne možete dekontekstualizirati igru“, kaže Lillo učeno – i dvojica muškaraca postali su veliki prijatelji, koji su često znali pričati do kasno u noć.
Lillova opsesija je posjed lopte i pozicioniranje; Guardiolina također. Lillo želi preuzimati rizik, jer kaže: „ne riskirati je nešto najriskantnije što postoji“. Visok pritisak kojim se Barcelona koristi, osvajajući loptu od suparnika i braneći se iz iste pozicije iz koje napada umjesto da se povlači u defenzivu – sve to postalo je prepoznatljivo za stil igre koji Guardiola preferira. Lillo je od samog početka svoje trenerske karijere zagovarao takav pristup. On nema puno razumijevanja za klišeje i odbija isprazne poruke koje razni stručnjaci pokušavaju nametnuti, a kojima se glorificiraju osobine poput brzine i snage nauštrb tehnike i nogometnog znanja. Barça je najniža momčad u La Ligi.
Njegove ideje imale su jako puno utjecaja na oblikovanje nogometne filozofije čovjeka za kojeg Lillo kaže da je „poput spužve, upija ideje i koncepte, nikad ne prestaje učiti“. Moglo bi se reći da je Lillo majstor, a Guardiola njegov šegrt. „Puno sam naučio od svih svojih trenera“, tvrdi Guardiola. „Ali najviše od Charlyja, Johana i Juanme Lilla“. To što Lillo jedini od tog trojca nikad nije radio u Barceloni dovoljno govori o tome koliko ga Pep poštuje.
No malo je nedostajalo da dođe na Camp Nou. Bilo je to 2003., kad se Lluis Bassat kandidirao za Barcelonina predsjednika. Njegov sportski direktor tada je trebao postati Guardiola, koji je planirao povući se u igračku mirovinu i preuzeti posao. Čovjek kojeg je nesuđeni direktor odabrao za trenera? Juanma Lillo. Bassat, međutim, nije pobijedio. U rujnu 2005. Pep je pošao za svojim prijateljem u Meksiko, gdje je ovaj trenirao klub Dorados Sinaloa. Bio je to vrlo čudan odabir, čak i za nogometaša u sutonu karijere, ali Guardiola je gorio od želje da prije umirovljenja radi pod Lillom. „On je moj maestro“, priznao je. „On me naučio razumjeti nogomet. Svi znaju koliku naklonost gajim prema njemu. Bio je jako važan u mom razvoju.“
„U Pepu je komadić mene, isto kao što je komadić njega u meni“, kaže Lillo. Kad je Guardiola preuzeo klupu Barcelone, mnogi su rekli da nema dovoljno potrebnog iskustva da bi uspio. „Potpuna besmislica“, pobunio se Lillo. „Guardiola je bio trener još dok je igrao: cijelu karijeru je stjecao iskustvo u traženju rješenja.“ Osim toga, sezonu ranije Guardiola je uveo B momčad Barcelone u drugu španjolsku ligu. Lillo smatra da mu je to i najveći dosadašnji uspjeh. Tijekom te sezone su često razgovarali, a Lillo mu je bio najveći oslonac i pomoć u dvojbenim situacijama.
„Osjećam beskrajnu zahvalnost“, kaže Guardiola. Ali ta zahvalnost ipak ima svoje granice. Lillo je prošle sezone dobio otkaz u Almeriji nakon što je njegova momčad kod kuće poražena 0-8 od Pepove Barçe. Na kraju utakmice već se znalo kakva sudbina čeka trenera, a dvojica muškaraca su zagrljeni izašli s travnjaka. Nije bilo teško zamisliti njihov razgovor: „Pogledaj što si napravio.“ „Ne, pogledaj što si ti napravio.“
Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.