Čudo s Cipra!
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Pitanje iz nadnaslova sigurno si postavljaju mnogi ljubitelji nogometa kad vide kako u Ligi prvaka napreduje ciparski APOEL – unatoč godišnjem proračunu svega 8 milijuna eura.
Prije četrdeset i osam godina APOEL iz Nicosije debitirao je u europskim kupovima. Nakon što je izbacio totalne amatere iz norveškog Gjovika, za protivnika je dobio lisabonski Sporting. Portugalci su ih već u prvoj utakmici nakantali s 16 komada u mreži. Danas je APOEL (skraćenica za 'Atletski nogometni klub Grka u Nicosiji) najveća senzacija Lige prvaka, iako mu je proračun manji od godišnjih plaća pojedinih europskih megazvijezda. U čemu je tajna?
„Sada svi to pitaju, ali tajne nema“, kaže bosanskohercegovački reprezentativac Sanel Jahić, koji je prošlog ljeta preselio iz grčkog AEK-a. „Iza nas je golemi rad i požrtvovnost. Iako ima mnogo stranaca, atmosfera je odlčna. Svi smo, zaista, kao obitelj. Svi na terenu ginemo jedni za druge.“
Naravno, novac je pokretač stvari i u ciparskom nogometu, no tamošnja vlast odlučila se za drugačiji pristup. Proračune pune sponzori, lokalna zajednica i nacionalna televizija, koja za cijenu od 400.000 eura po kluba ima pravo prijenosa svih utakmica. Međutim, važnije je to da je kontrola poslovanja rigornozna, licence i poslovne knjige provjeravaju se nekoliko puta godišnje i nemoguće je da igrači ostanu zakinuti za novac koji im je zajamčen ugovorom. Ako klub kasni sa isplatama, automatski gubi bodove i biva dodatno kažnjen. Stranaca je u ligi čak 61,5 posto – više ih igra samo u engleskoj Premier ligi – među kojima su i dvojica Hrvata, izvjesni Ivan Babić (Ethnikos) i Roberto Alviž (Anagennisi). Velikih zvijezda nema, a najbolje plaćeni igrači zarađuju između 500 i 700 tisuća eura godišnje.
I APOEL je, kao i ostali ciparski prvoligaši, slabašnu kvalitetu domaćih igrača nadoknadio na inozemnom tržištu. Uz Jahića, tu su šestorica Brazilaca, trojica Portugalaca, dva Grka te po jedan Argentinac, Makedonac, Tunižanin, Paragvajac i Belgijac. No tvorac APOEL-ova čuda je trener – Srbin Ivan Jovanović, nekadašnji igrač beogradskog Rada i trener solunskog Iraklisa. Njegova je uloga bila ključna u odluci da se novac zarađen od sudjelovanja u Ligi prvaka 2009./10. (kada je klub u pretkolima izbacio Partizan i FC Kobenhavn) reinvestira u izgradnju momčadi – zadržavanje najboljih igrača i dovođenje novih. Sada mu se to višestruko vraća...
Nicosia ima tek nešto manje od 400.000 stanovnika i nekoliko nogometnih rivala, ali APOEL obara sve rekorde posjećenosti – ima preko 10.000 pretplatnika i otprilike toliki prosjek gledatelja, ali taj se broj odnosi samo na domaću ligu; u europskim utakmicama je stadion GSP, kapaciteta blizu 23.000, uvijek rasprodan. Navijači u tisućama putuju i na gostovanja – a kad živite na Cipru, svako europsko gostovanje je daleko.
„Klubovi su sjajno organizirani, točno se zna tko što radi. Liga je također jako dobra“, kaže Sanel Jahić. „Ali najbolje je od svega što nema onog pritiska kakav vlada u drugim zemljama, Kada smo vidjeli skupinu u Ligi prvaka dogovorili smo se da je najvažnije dati sve od sebe i uživati u nogometu. To i radimo i zato smo već sada uspjeli.“
Dobro ulaganje i organizacija, navijačka podrška, igra bez pritiska i uživancija – iako formula zvuči jednostavno i pomalo naivno, Zenit, Šahtar i Porto su ove sezone na svojoj su koži osjetili da uopće nije tako.




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.