Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Navijači često žestoko kritiziraju igrače kada momčadi ne ide najbolje. No kako taj odnos izgleda s druge strane – o tome piše naš tajni suradnik, nogometaš koji kruh zarađuje u Engleskoj.

Ogromna većina igrača i trenera ne podnosi navijače. Smatraju da navijači ne znaju ništa o nogometu, a posebno im se ne sviđa to što se od njih očekuje da, nakon što su cijeli život naporno radili kako bi dosegli profesionalnu razinu, slušaju svačija mišljenja o svojoj igri.
S 16 godina sam potpisao profesionalni ugovor, a s 21 sam igrao za reprezentaciju svoje zemlje.
Trudio sam se iz petih žila iz dana u dana, iz tjedna u tjedan. Na tom putu sam morao bezbroj stvari žrtvovati i na kraju mi se posrećilo. Bio sam jedan od rijetkih koji su uspjeli. I zašto bih slušao ljutitog lika koji nije postigao ništa slično u svom životu, a meni govori kako trebam igrati i urla na mene: „stisni, mamu ti jebem!“ s udaljenosti od samo nekoliko metara? To mi se dogodilo s navijačem vlastitog kluba u utakmici Premier lige. Uzvratio sam mu, rekavši nek se jebe on. Bio je preneražen. Nije očekivao da ću mu se obratiti. No onda je posegnuo za prokušanom frazom: „Ja dajem novac za tvoju plaću i imam pravo reći što god želim“. Sve to događalo se tijekom utakmice, dok sam trebao misliti na sasvim druge stvari. Jednom je mom suigraču navijač rekao tu istu stvar, ovaj mu je odgovorio: „Ali ako ti ne dođeš idući tjedan, ja ću svejedno dobiti plaću“. Obojica su bili u pravu.
Igrači ne vole raspravljati s navijačima, ali ponekad osjećamo da se moramo braniti. Neki gledatelji misle da je u redu vrijeđati nas, pa čak i naše obitelji, i to najružnijim riječima, a to govorim kao netko tko je u pravilu imao dobar odnos s navijačima.
Problem je u tome što navijači misle da vas posjeduju i da im to daje pravo da govore što god im padne na pamet. Zapanjeni su ako im odgovoriš. Shvaćam da ljudi vole otići na utakmicu da bi ispucali frustracije nakupljene nakon napornog radnog tjedna. Mogu prihvatiti i to da svih 30.000 ljudi na tribinama za sebe misle da su stručnjaci i da se razumiju u sve daleko bolje od profesionalaca za koje su platili da bi ih gledali, ali i mi smo ljudska bića.
Igrači se na različite načine nose s pritiskom navijača. Neki pokušavaju od njih izvući nadahnuće. Igrao sam s dečkima koji bi ostali u WC-u sve dok svi ostali ne izađu na zagrijavanje. Onda bi se minutu kasnije slavodobitno ukazali na terenu plješčući svima, a zapravo mameći pljesak od publike – 'gledajte mene, ja sam glavni'. Takvo ponašanje ne prolazi najbolje kod ostatka momčadi.
Kad stvari ne idu željenim tijekom, postaje teže. Za nogometaša je najgore kad čuje da mu vlastiti navijači zvižde. Možeš cijeli tjedan naporno raditi, trenirati i ispravno se hraniti. Nabriješ se na utakmicu – a onda čuješ kako ti zvižde i prije nego što si dobio pravu priliku. Jednom mi se to dogodilo i osjećao sam se kao da me netko pregazio.
Svaki igrač želi da mu se dive i idoliziraju ga. U svakom klubu dvojica ili trojica najčešće imaju takav status, a još četvorica ili petorica čekaju svoju priliku da izbiju u prvi plan. No dvojica ili trojica su žrtvena janjad i njih u pravilu krive za sve. To je jednostavno tako.
Neki navijači će vas čekati poslije utakmice. Najčešće samo žele da im se potpišete ili da izmijenite nekoliko riječi s njima. Dobro, ali kad momčadi ne ide, skloni su vas i napasti. Napadačkoj zvijezdi suparničkog kluba navijač je jednom prilikom rekao da samo zauzima prostor, a ne radi ništa. „Odjebi natrag u svoju socijalnu zgradu!“, odgovorio mu je ljutiti igrač. Zatim je sjeo u svoj Bentley i odvezao se.
Većina igrača pokušat će izbjeći navijače i jednosmjerne razgovore koji se vode kad nalete na njih – privatne razgovore koji se obično pojave na internetskim forumima u roku od sat vremena. Tužno je što je do toga došlo.
Na kraju sezone klubovi u Engleskoj priređuju druženja igrača i navijača. Ti događaji obično se održavaju u klupskim prostorima i na njima pokušavaš iskazati poštovanje i zahvalnost za ljude koji su te podržavali i dali novac da bi te gledali.
Obično sve prođe u redu, ali ne i ako je sezona bila neuspješna. Moj prijatelj igrao je za klub koji je neposredno prije toga ispao iz Premier lige. Pričao mi je da je cijele večeri atmosfera bila vrlo napeta te da su se navijači prepirali s trenerom, a ni njima nije ostao dužan. Završilo je fizičkim obračunom na parkiralištu u kojem su se trener i fizioterapeut, inače snagator, sukobili s šestoricom navijača. Trener je nedugo nakon toga dobio otkaz, što nam govori jednu stvar: što god mislili o navijačima, nemojte ih tući.