Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Dokumentarni film One night in Turin (Jedna noć u Torinu), koji je nedavno premijerno prikazan i kod nas (na Viasat Historyju), govori o nastupu engleske reprezentacije na SP-u 1990., gdje su nesretno izgubili od Zapadne Njemačke u polufinalu nakon izvođenja ka

Sada su i Francuzi dobili svoju 'verziju' toga uratka, a radi se o neobičnom kratkom filmu koji rekonstruira izvođenje jedanaesteraca nakon legendarne utakmice između Francuske i Zapadne Njemačke (3-3 nakon produžetaka) u četvrtfinalu SP-a 1982. u Španjolskoj. Na kraju su, naravno, tugovali Francuzi...

Refait (u slobodnom prijevodu „rekonstruirano“) pažljivi je remake tog, za Francuze kobnog, izvođenja kaznenih udaraca. Filmaši iz društva Pied La Biche nevjerojatno su precizno ponovili svaki kadar i pomicanje kamere, pri čemu su prijatelji filmskog snimatelja zamijenili igrače, a opskurno predgrađe Lyona 'gumilo' je stadion. Rezultat je bizaran, ali vizualno neodoljiv prikaz na podijeljenom ekranu (original i rekonstrukcija) samog izvođenja penala i blijedih lica francuskih igrača nakon svega.

Zadržan je i originalan zvuk komentatora iz '82., a filmski soundtrack upotpunjuje i 'reakcija javnosti'. „Jedan naš prijatelj, novinar s radijske postaje, intervjuirao je prolaznike koji su nas promatrali“, kaže Guillame Ballandras, jedan od tvoraca filma. „Gotovo se svaki od njih prisjetio nekog detalja s te utakmice.“

Refait je ubrzo zadobio pozornost javnosti poput same slavne utakmice iz 1982. „Napravili smo film iz zabave i nismo očekivali da će biti tako uspješan“, kaže Ballandras. „Ljudi se poistovjećuju s osjećajem nepravde iz te utakmice. Jedan je čovjek morao prestati gledati film nakon deset minuta jer ga je preplavilo previše emocija koje su mu se vratile iz tog vremena.“

Ballandras nije siguran je li itko od francuskih igrača koji su te večeri bili u Sevilli pogledao film, a nada se da bi Michel Platini mogao 'baciti oko'. U svakom slučaju je bolje nego gledati igru s nekih od ovogodišnjih utakmica današnje francuske reprezentacije.