Više od autora

• Kako je krava stvorila rock and roll
• 99 sadnica za druga Saaba
• Ležeća pandurija
• Na kraj piste čađava šikana
• Tatin je, nije moj...

Više iz kategorije

• Kako je krava stvorila rock and roll
• 99 sadnica za druga Saaba
• Narodni auto
• Ležeća pandurija
• Na kraj piste čađava šikana

Metar snijega na krovu, ćelestonke na felgama, nepostojanje dosadnih i ograničavajućih linija iscrtanih na cesti... Vožnja zimi uistinu je posebno zadovoljstvo, čija pravila donosimo.

Pao je snijeg! Napokon ono najljepše i najzabavnije doba godine za sve najbolje i najbezgrešnije vozače na svijetu, dakle za svakoga od nas.

Veselo oblačiš buce sa što debljim đonom, široke najmanje poput dvije pedale, uzimaš ključeve Astre sa stola i juriš uživati u čarima zimske vožnje.
Dolaziš na parking i suočavaš se s prvim problemom: sinoć si se dovezao trešten pijan doma s koncerta Sisuterije i nemaš pojma koja je od amorfnih bijelih hrpa tvoj auto.
Uzimaš ključ i zabadaš ga u prvi stog snijega dok ne dođeš do lima. Zagrebeš oštro dvadesetak centimetara ključem da padne dio snijega iznad i da vidiš koji je to auto.
Ćorak! Cayenne susjeda Ante!
Ponoviš postupak s Berlingom one dosadne Željke s drugog kata, a potom dođeš do vlastitog parkirnog mjesta i nježno rukavicom otareš snijeg s vrata Astrice, da te ne zasipa kad se uvlačiš. Opcionalno kopaš rupicu veličine tanjura ćevapa kod Trovača u snijegu na šajbi, pališ auto i krećeš.
Naravno, moraš na ho-ruk jer su na autu originalne ljetne ćelestonke sa 120 soma kilometara. Naprijed-natrag, naprijed-natrag, KRŠ, naprijed-natraaag, ŽBAM! A jebloga, i taj Dokmanović baš nepažljivo parkira, nema veze, neće ni primijetiti, već mu je branik ionako bio ulubljen.

Izlaziš s parkinga i nakon elegantne piruete Astra odlučuje da će ići lijevo. Voziš sredinom ceste jer je tamo najbolje očišÄ‡eno, jedino te malo ljute ovi bezobrazni glupani s druge strane što stalno trube kad naglo skreću desno i lupaju o rizole.
Ubrzavaš, a metar snijega s tvog krova pada na cestu iza tebe taman kad nailazi neiskusna vozačica, mlada mama s djetetom u sjedalici. Srećom ne čuješ tresak jer na sav glas urlaš Indirin refren, a ionako je Kenwood otfrljen do kraja. Voziš sa što više naglih kočenja i ubrzavanja, jer je zabavnije tako.
Prometna je signalizacija ionako zametena snijegom, razlog više da je u potpunosti ignoriraš i voziš kuda ti se prohtije.
Uvijek si želio bijeli auto pa ti je žao sada kvariti vizualni dojam nekakvim trepćućim narančastim svjetlima, stoga žmigavce ne uključuješ.
Ako ideš nešto obaviti, bila to trafika od pet ili kava od pedeset minuta, ostavljaš auto sparkiran nasred ceste, parkirna mjesta ionako nisu očišÄ‡ena, a tko bi normalan, uostalom, hodao s nekog udaljenijeg mjesta do birtije po ovom vremenu?
A i bezveze trube, može te se zaobići čim se prorijedi kolona s druge strane.
Na izlasku iz birtije se posklizneš i umalo padneš. Zaključuješ da je presklisko i opasno. pa na povratku doma za svaki slučaj voziš deset na sat u prvoj. Ulaziš u kvart na čelu kolone od osamdeset i četiri automobila, od kojih će se osamdeset i tri sudariti kad naglo i bez žmigavca skreneš na parking i uz jedan odbijanac od Dokmanovića uparkiraš Astru natrag na svoje mjesto.
Zadovoljan se vraćaš u stan i pališ teve.
Uskoro će Big Brother, možda netko pokaže sisu...