Više od autora

• Gina Carano neće tako skoro u kavez, eto je u novom filmu
• Shaq više neće biti Shaq?
• Giro d' Italia: snovi o/u rozom 2012.
• UFC širi utjecaj na hokej i EBEL ligu?
• Olli Muotka - finska skakačka mlada nada?

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Odvajkada se zna: sveto trojstvo prvog dana u godini je novogodišnji koncert u Beču, skokovi u Garmischu, te zakiseljavanje obilatom porcijom domaćih odstajalih sarmi.

U redu, ovaj koncert najčešće tek služi kao zvučna kulisa dok pokušavamo doći k sebi od najvećeg mamurluka u godini (prvo pa muško), pa teta Helga djeluje kao neki blagi sedativ umjesto aspirina.
No zato oko 13.00, taman dok se probavni procesi malo smire, kreće nezaobilazni ritual svakog muškarca koji je još od vremena Bogdana Norčiča sanjao da se uspne na skakaonicu i strmekne u ponor.
No kad je došao kao izletnik na pravu skakaonicu, strah ga je ulovio već na pola puta od uspona, pa to zadovoljstvo nadalje ipak prepušta dječarcima na rubu anoreksije koji se bacaju u ponor lakoćom kojom se naručuje sljedeća piva.

Jedina sličnost između prosječnog gledatelja, komentatora i momaka na vrhu je - što znaju biti prilično mamurni.
Jedino pitanje koje se postavlja - za koga uopće navijati, otkada Slovenci više nisu (skroz) naši, a ako ih takvima i smatramo - jednostavno nisu dobri? Naime, zadnjih nekoliko godinama skijaškim skokovima dominiraju Austrijanci dugih neizgovorljivih imena, a oni su nam simpatični - pa točno otprilike kao Austrijanci. Dobro, ne kažemo da su baš svi esterajheri kao Fritzl, Priklopil ili onaj neki Adolf (a nije Topić), ali nekako nam je neprirodno navijati za njih, bez obzira na to što smo bili dio iste krune.

Na koncu onda izbor i nije tako težak i nameće se sam od sebe - u sezonama kad uspiju naći nekog skakača koji će u jednog mjeri znati balansirati između letova i flaše, svakako za Fince. Kako nažalost sad ipak imaju malu smjenu generacija na šanku, najbliži su nam srcu (ne i standardu) Norvežani. Andreas Bardal i Tom Hilde bit će u ovoj i sljedećoj sezoni jedina protuteža Koefleru, Kochu, Morgensternu i Schlierenzaueru pa su oni naš izbor dok mali Jurij Tepeš ne naraste i krene očevima stopama, ako se ne zapije prije vremena. Što ne dvojimo da bi se moglo dogoditi i Rusima, našim drugim pritajenim favoritima. (I.G. Medobear)