Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

10. listopada 2009. iznimno talentirani američki nogometaš igrao je za reprezentaciju svoje zemlje.
72 sata poslije, borio se za goli život.
Nevjerojatno, danas ponovo igra na staroj razini i zabija golove.

Te sparne listopadske večeri Davies je sjeo na klupu, izuo kopačke, bacio pogled preko cijelog stadiona i dopustio da mu se osmijeh razvuče preko bezbrižnog 23-godišnjeg lica.

Tri dana kasnije njegov život visio je o niti. „Sjećam se samo da sam pričvrstio pojas u automobilu, a odjednom sam se nalazio u bolnici“, kaže nogometaš.

Vozačica automobila izgubila je kontrolu nad vozilom na ulici George Washington Memorial Parkway u Virginiji – kasnije se ispostavilo da je bila pod utjecajem alkohola – i zabila se u metalnu ogradu. Djevojka na suvozačkom mjestu, Ashley J Roberta, na mjestu je poginula. „Auto je bio doslovno prepolovljen“, rekao je Washington Postu policijski glasnogovornik David Schlosser. Na stražnjem sjedalu u nesvijesti je ležao Charlie Davies, koji je je pretrpio višestruke prijelome kostiju te ozljede glave i lica, a mjehur mu je bio razderan.

Do podneva je Bradley okupio reprezentativce i saopćio im vijest o nesreći, dok se Davies nakon operacije koja je trajala nekoliko sati borio za goli život.

Kad se probudio, u panici je počeo pipkati šavove na svom trbuhu. „Proveo sam tri tjedna u bolnici“, nastavlja. "Sjećam se da su me posjećivali brat i zaručnica. Medicinskoj sestri sam govorio kako se moram hitno vratiti na teren."
Koliko god nevjerojatno zvučalo, Davies je zapravo imao puno sreće. Suputnica koja je poginula sjedila je nedaleko njega, a krvarenje iz njegova mozga prestalo je dovoljno rano da su ga još mogli spasiti. Opasni hematom u njegovoj ozlijeđenoj nozi dijagnosticiran je vrlo brzo, a u oporavku nije bilo puno komplikacija.

Međutim, znalo se da će oporavak nogometne zvijezde u usponu biti dug i mukotrpan. „Kod ovakvih ozljeda najčešće je potrebno šest mjeseci do godinu dana intenzivne rehabilitacije“, rekao je liječnik američke reprezentacije, dr. Dan Kalbac. Davies je prije nesreće imao praktično osigurano mjesto u momčadi za Svjetsko prvenstvo 2010., a sada je i samo ustajanje na noge od njega iziskivalo nadljudski napor.

„Poslije nesreće mi je noga izgledala kao slonova – toliko je bila velika, crna, plava i debela, od kuka do stopala“, priča nogometaš. „Sjećam se da sam mogao ustati samo na trenutak, bez obzira na to koliko sam pokušavao i mislio o tome. Noge me jednostavno nisu slušale. Bilo je kao da sam ponovo rođen – imao sam puno problema pri obavljanju najjednostavnijih zadataka, poput tuširanja, jedenja ili oblačenja.“

"Trener James Hashimoto uzeo me dok sam još bio u invalidskim kolicima. Prva vježba sastojala se od toga da pokušam stajati dvije minute“, kaže Davies, koji se sada već može smijati onome što je proživio. „Poslije nekoliko dana mogao sam došepati do vrata i natrag uz pomoć štake – radio se o nekih osam metara, ali to je bilo sve što sam u jednom danu mogao napraviti. Svejedno, činilo mi se kao da sam istrčao maraton: toliko je zamorno sve bilo – kako tjelesno, tako i psihički.“

„Na prvih nekoliko treninga gubio bih svaku loptu koju bih dodirnuo“, sjeća se. „Moji suigrači su vjerojatno bili frustrirani, iako im moram zahvaliti što su me podržali. Ni treneri nisu mogli puno toga napraviti sa mnom. Neprestano su me ohrabrivali: 'Budi sretan što si živ'. Mislim, koliko loš sam morao biti kad su mi govorili da se fokusiram na činjenicu da nisam mrtav?!“

"Ljudi su mi govorili da će klub ostati uz mene tijekom oporavka i da će mi pomoći da dostignem razinu na kojoj sam ranije bio.“ U stvarnosti, međutim, Davies nije više dobio priliku da zaigra za Sochaux, klub u kojem je igrao prije nesreće. Nogometaš kaže da je bio „jako razočaran tretmanom u klubu“, ali i sam smatra da prošlog ljeta nije bio ni sjena nekadašnjeg igrača. Francuzi su ga posudili američkom DC Unitedu, pa je prvi put u karijeri zaigrao u MLS-u – ironično, njegov novi domaći stadion nalazi se samo koji kilometar dalje od mjesta na kojem je 'prevario' smrt.

„Povratak u Francusku prije svega me naučio činjenici da je nogomet okrutni biznis“, kaže Davies. „Nekoliko mojih suigrača samo su slegnuli ramenima i zaključili: 'Takav je nogomet'.“ Davies je sezonu u MLS završio u vrhu ljestvice najboljih ligaških strijelaca. No ono što bi kompletiralo priču o njegovom nevjerojatnom povratku, ono što još uvijek očekuje, ponovni je poziv pod zastavu. No budući da mu je svega 25, nogometaš ima vrijeme na svojoj strani.

Ako itko zna da moraš naučiti hodati prije nego što počneš trčati, to je sigurno on.