Nogomet kao pomoćno sredstvo revolucije

Che Guevara je bivši golman

By FourFourTwo Hrvatska 22.11.2017. SportNogomet kao pomoćno sredstvo revolucije

Comandante Che

„Nogomet nije samo obična igra. On je i oružje u revoluciji“, tako je govorio argentinski revolucionar Che Guevara. Istražili smo kako je koristio nogomet u pridobivanju ljudi za 'pravu' stvar...

Kada se Ernesto 'Che' Guevara našao oči u oči s oklijevajućim, polupijanim egzekutorom u bolivijskom selu 9. listopada 1967., njegove posljednje riječi bile su: „Pucaj, kukavice – ubit ćeš samo čovjeka.“ Guevara je bio u pravu. Nedugo nakon toga, njegov prijatelj i saveznik Fidel Castro napisao je: „Možda nikad nijedna ljudska figura nije tako brzo i s takvom strasti prometnuta u globalni simbol.“

Che je posthumno pretvoren u omiljenu ikonu mnogih nogometaša, navijača i ponekih izbornika. Simbolika postoji, jer Guevara je zaista volio nogomet i pripadao uskom krugu intelektualaca koji su nekada bili nogometni vratari – među takvima bili su Albert Camus, Papa Ivan Pavao II. i Vladimir Nabokov, ali i Che je sam bio nogometaš i koristio nogomet kao oružje u svojoj revoluciji.

Kada se s 24. godine s prijateljem revolucionarom Albertom Granadom otisnuo u svijet iz rodnog Rosarija u Argentini, otišao je prvo u sjeverni ÄŒile gdje je zapisao u svoj dnevnik: „Sreli smo skupinu vozača kamiona koji su natjerivali loptu. Uzeli su nas u ekipu za utakmicu iduće subote: dobili smo honorar, smještaj, hranu i prijevoz do Iquiquea. Igrali smo, uživali u sjajnoj pobjedi i jarcima na roštilju koje je pripremio Alberto kako bi našim domaćinima predstavio argentinske kulinarske vještine.“ Iste nogometaše sreli su i kod Machu Picchua, slavnih ruševina civilizacije Inka, a Guevara je napisao: „Imao sam priliku pokazati nekoliko spektakularnih parada i zatim skromno priznao da sam u Buenos Airesu igrao prvoligaški nogomet.“ 

cheKad su Guevara i Granado stigli u Leticiju, najjužniji grad u Kolumbiji, ponovo su se sreli s nogometom. „Angažirani smo kao treneri lokalne momčadi,“ napisao je Guevara. „Trebali smo ih uvježbati tek toliko da se ne osramote na turniru, ali bili su toliko loši da smo odlučili zaigrati i pomoći im.“ Ponosno je istaknuo kako je njihov tim na natjecanju bio „besprijekorno organiziran te stigao do finala i izgubio tek poslije izvoÄ‘enja jedanaesteraca.“ Oduševljen ovim slatkim sportskim uspjehom, Guevara je dodao: „Alberto je igrao nadahnuto, bio dominantan na terenu i dodavao tako precizno da je zaradio nadimak 'Pedernerita'. Ja sam obranio penal i to će zauvijek ostati zapisano u povijesti Leticije.“

Sljedeća postaja za Guevaru i Granada bila je Bogota, tada grad koji je stenjao pod političkom represijom i imao jednu veliku atrakciju: slavni nogometni klub Millionarios, koji je baš tada dočekivao Real Madrid u prijateljskoj utakmici. FIFA je bila izbacila Kolumbiju iz članstva, ali lokalni tajkuni zaraženi nogometom koristili su odmetnički status kako bi pod sumnjivim okolnostima doveli velike zvijezde.
Granado je kasnije izjavio: „Tijekom svog putovanja koristili smo nogomet kao sredstvo za uspostavljanje kontakta s ljudima.“ Ta se strategija u Bogoti pokazala izrazito isplativom. Che je napisao da su završili na najjeftinijoj tribini, jer je njihove sunarodnjake-nogometaše (Alfredo di Stefano i Adolfo Pedernera) koji su tada igrali za Millinarios bilo „teže obraditi nego ministre“.

Priča o Ernestu Guevari, vrataru i nogometnom fanatiku, ne završava na prepunom Millionariosovom stadionu El Campin. Vrijeme koje je Granado kasnije nazvao „danima tanga i sjajnog nogometa“ bili su pri kraju.

Revolucija je u njegovom životu doslovno zasjenila nogomet. S Kube je pisao majci: „Ovdje nitko ne igra ragbi niti nogomet, a ja ne volim bejzbol.“
Kasnije je gledao utakmice na televiziji s najstarijom kćerkom Hilditom i još uvijek katkad zaigrao kada se ukazala prilika. Granado, koji se na Guevarin poziv preselio na Kubu i ondje osnovao Medicinski fakultet u Santiagu, prisjetio se: „Godine 1963. igrali smo utakmicu protiv ekipe sveučilišta. On je bio ministar industrije i jako popularan meÄ‘u narodom. Ali kad je stao na gol, zaboravio je ministarsku funkciju... bio je golman. Neki Španjolac po imenu Arias dao si je loptu u for, a Che je napustio vrata i istrčao na nju. Nitko nije vjerovao da će se baciti za loptom, ali to je učinio jer je takav bio.“

By FourFourTwo Hrvatska 22.11.2017. SportNogomet kao pomoćno sredstvo revolucije

Facebook komentari

0 Komentara

Domaći komentari

    Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.

Izdvojena foto galerija


ZJBNCJ


Ubaci se na mailing listu

Ako se prijaviš, slat cemo ti dojave s kladionica. i još podosta tajnih informacija.


Ko se boji kila još!

Sudoku - igra za pametne