Dani ruma i slave

Više od autora
- Danas na meniju: Pommes frittes
- Idealan zet
- Recenzija intervjua Mlađe Begović
- Istražujemo: Pivo & žestica - nuspojave
- Ćube
Više iz kategorije
Što čovjek može raditi početkom 60-ih, kao dopisnik NY Timesa, usred Portorika? Lokati uglavnom rum, na suncu i u sjeni, i to u enormnim količinama.
Uostalom, što očekivati kad se film zove „Rum Diary“? Rađen po prvoj knjizi legendarnog pisca i gonzo novinara Huntera T. Thompsona, kod nas slikovito preveden kao „Dnevik opijanja“,
govori o „ranim danima“ autorovog alter ega Paula Kempa, koji kao mladi i nadobudni novinar dolazi na Portoriko u potrazi za „pravom temom“, a koja uglavnom završavama nađenim alkoholom.
Svatko tko je gledao (i čitao) kultni „Strah i prezir u Las Vegasu“ prepoznat će glavne obrasce poznate iz Thompsonovih djela: vječitu opijenost svime i svačime (ovdje više alkoholom nego drogom), besciljno bauljanje, druženje s ljudima s ruba i traženje nekog smisla omeđenog između dva komatozna stanja.
I stalnih mamurluka.
Ali ujedno i vrlo vješto naglašeni duboki prezir prema američkom potrošačkom društvu, korporacijskom kapitalizmu i novčarskim institucijama koji puštaju svoje pipke i otkidaju i privatiziraju najljepše dijelove otoka (i cijelog svijeta) na uštrb domaćeg stanovništva.
Naravno, dva ultimativna gonzo filma povezuje i glavni glumac Johnny Depp, koji je ponovo odlično utjelovio jednog od najživopisnijih likova pop kuture i novinarstva, dajući mu onu idealni omjer autodestruktivnosti i romantičnog idealizma.
Garniranog naravno enormnim količinama alkohola i drugih opijata. Jer što je dobar novinar bez flaše, molit ću lijepo.




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.