David Villa - interview
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Vjerojatno mislite da je osvajanje Svjetskog prvenstva i prelazak u Barcelonu udarilo u glavu Davida Ville, ali jedina stvar koja može ošamutiti najboljeg španjolskog napadača je malo domaće jabukovače
Kako ste se snašli u Barceloni?
Sjajno. Sretan sam ovdje i brzo sam se snašao, a isto mogu reći i za svoju obitelj. Valencija je grad u kojem je ugodno živjeti, a u Barceloni nam se jako sviđa. To su gradovi sa sličnom klimom, puni plaža. Rođen sam u pokrajini Asturiasu, ondje je hladnije i ima više zelenila. Cijela obitelj ovdje uživa, a ja sam zadovoljan i zato što nisam došao u nepoznato okruženje. Poznajem mnogo igrača otprije, došao sam u veliki klub i sretan sam što sam učinio taj korak.
Dok su vas Xavi i Iniesta uspješno razigravali samo na utakmicama reprezentacije, jeste li poneki put mislili kako bi bilo sjajno igrati uz njih dvojicu u istom klubu?
Siguran sam da nema napadača na svijetu koji ne bi volio igrati s njima. Dobro smo funkcionirali u reprezentaciji pa se nadam da će tako biti i u Barci.
U ljeto 2009. Valencia vas nije htjela prodati bez obzira na ponude. Jeste li se zabrinuli da se krucijalni pomak u vašoj karijeri nikada neće dogoditi?
Želio sam tada preći u Barcu, ali kada se to nije ostvarilo, igrao sam najbolje što znam za Valenciju. U nogometu ne možete sve kontrolirati. Radio sam naporno i imao dobru sezonu – plasirali smo se u Ligu prvaka, a ja nisam bio ozlijeđen. Postojala je ta ponuda Barce i imao sam dogovor s Valencijom da je mogu prihvatiti.
Koje ste druge ponude imali i je li bilo interesa za prelazak u Englesku?
Nisam imao drugih ponuda. Vjerujem da su ostali klubovi znali kako želim prijeći u Barcu, i to je bilo to. Tako da nikakvih kontakta s engleskim klubovima nije ni bilo. Barca je poslala ponudu, a ja sam želio ovdje igrati i potpisao sam četverogodišnji ugovor.
Barca ili Madrid?
Asturianac sam i navijač Sportinga iz Gijona. Kao klinac sam s ocem odlazio na utakmice, pjevao navijačke pjesme i posebno uživao u velikom rivalitetu s Real Oviedom. U ranijoj fazi karijere baš su mi u Oviedu rekli da nisam dovoljno dobar za vrhunski nogomet. Inače, u Barci je igralo puno nogometaša koji su započeli karijeru u Sportingu – najpoznatiji su Luis Enrique i Quini. Oni su heroji i idoli u mojem kraju. Želio sam nastaviti tu tradiciju. Osim toga, kao i svaki obožavatelj nogometa, jednostavno volim način na koji igra Barca.
Je li bilo teško napustiti Valenciju?
Kako se uzme. Bio sam sretan u Valenciji, ali mislim da je klubu odgovaralo prodati me da bi otplatili dugove. David Silva, Marchena, Baraja i ja smo otišli i od tog novca klub je saniran. Valencia je veliki klub, uživao sam igrajući i ostvario odličan odnos s navijačima, igračima i trenerom. Puno smo toga prošli zajedno. Klub je bio na rubu propasti, ali smo skupili snage i plasirali se u Ligu prvaka. No, ja sam ambiciozan i mislim da takav moraš biti u ovom poslu. Ako nemaš snove i jasan cilj, kao da nemaš ništa. Želim osvajati trofeje, a za ostvarenje te želje imam više šanse u Barci. Uostalom, zbog želje da igram u većem klubu, prešao sam iz Sportinga u Zaragozu pa u Valenciju. Sada sam došao do kraja jer nema većih klubova od Barce.
Koliko vam je pomoglo što je cijeli posao završen prije Svjetskog prvenstva? Je li vas spoznaja da ste postali Barcelonin igrač potaknula na bolju igru na Svjetskom prvenstvu?
To je bilo fantastično. Ponekad se prijelazi zakompliciraju pa sam i ja bio opterećen razmišljanjima o tome što se događalo godinu prije. Ali ovaj se prelazak završio brzo, što mi je omogućilo da se potpuno koncentriram na Svjetsko prvenstvo. Tijekom priprema proveo sam puno vremena sa sadašnjim suigračima, raspitao sam se o situaciji u klubu pa sam imao osjećaj da znam dosta o Barci i prije nego što sam došao na prvi trening. Pritom ne mislim samo na španjolske reprezentativce jer sam s Gabijem (Milito) igrao u Zaragozi. Zbog obveza prema sponzorima imao sam puno prilika razgovarati s Messijem. Svi ti razgovori olakšali su mi prilagodbu.
Koliko vam je trebalo da se spustite na zemlju nakon osvajanja Svjetskog prvenstva?
Taj sjajni osjećaj drži te mjesecima. Slavlje je krenulo odmah nakon posljednjeg sučeva zvižduka i nije prestajalo danima. Slavili smo konstantno na svakom mjestu, od pobjedničkog postolja preko svlačionice do aviona. Kraljica je ušla u svlačionicu baš kad je Carles Puyol izlazio ispod tuša! Po dolasku u Španjolsku ponovo smo slavili u Madridu, bilo je ljudi dokle god je pogled sezao, bilo je to crveno-žuto more ljudi. Potom sam došao u svoje selo u Astruriji i ondje sam slavio s obitelji i prijateljima. Bilo je sjajno vratiti se u svoj kraj i slaviti s ljudima koji me poznaju odmalena, koji me zapravo najbolje poznaju. U mojem rodnom selu (Tulia, bivše rudarsko naselje sa 1.491 stanovnikom) postoji penya (klub navijača) pa sam i njih posjetio. Bili su presretni, ne samo zato što sam ih posjetio nego i zato što sam na pobjedničkom postolju nosio šal našeg mjesnog kluba CD Tulia. Popio sam i jabukovaču s prijateljima, možda koju čašu previše. Potom smo imali veliku obiteljsku večeru u Gijonu. Zapravo, to su mi bili najbolji dani u životu.
Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.