Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Najveći od najvećih, ponovo bez dlake na jeziku, u velikom intervjuu odgovara na pitanja čitatelja magazina FourFourTwo.

Otkrijte nam neku tajnu Diega Armanda Maradone!

Veliki sam obožavatelj serije 24 i glumca Kiefera Sutherlanda. Nikada ne propuštam sat s Jackom Bauerom. On je moj idol, on je vrh vrhova.

Je li istina da ste igrali u kopačkama različitih veličina u Meksiku '86. jer vam je jedno stopalo bilo gadno natečeno zbog dugotrajne ozljede koja nije prolazila?

Ne, to nije istina. Nisam baš bio najboljeg zdravlja, no stanje nije ipak bilo takvo da sam morao nositi kopačke različitih veličina. Ono što vam mogu reći o kopačkama jest činjenica da sam uvijek igrao u potpuno novim kopačkama. Uvijek. Niti jednom nisam nosio one koje sam već koristio na treninzima. Kako su dolazile iz tvornice, ja sam ih nosio na utakmicama. Samo sam mijenjao čepove, i to plastične s aluminijskima, kako bih dobio dodatnu stabilnost. U svlačionici je bilo lako pogoditi mjesto gdje sam sjedio jer je uvijek ispred bilo poslagano pet potpuno novih pari kopački. Odabrao bih one koje su mi najbolje odgovarale, ovisno o stanju travnjaka.

Ono što sam otkrio za vrijeme svojega igranja u Europi jest činjenica da su talijanski braniči, pa i ostali europski braniči uglavnom, igrali u kopačkama sa šest čepova. Ja sam nosio one sa samo pet. S tim dodatnim čepom imali su i dodatnu stabilnost u igri. Pa sam sebi rekao: Moraš se prilagoditi. Budeš li igrao u istima kao oni,“'ubit“ ćeš ih. I počeo sam koristiti kopačke sa šest čepova. U argentinskoj svlačionici tijekom prvenstva u Južnoj Africi vidio sam kako igrači koriste i po dvanaest, četrnaest čepova. Ja sam imao samo šest. I nisam bio loš, zar ne?

Jeste li ikada osjećali krivnju zbog 'Božje ruke'? Osobno krivim suce, ne Vas!

Neee... Krivnju za to? Nikada. Apsolutno ne. Ne znam kako Englezi promišljaju ili kako se ponašaju, no definitivno znam argentinski način osjećanja nogometa. I kada igramo ovdje, u kvartu, uvijek nastojimo iskoristiti svaku situaciju, koristeći i ruku, lakat, gurnuti nekoga kada sudac ne gleda, jer samo se pobjednik časti sendvičima i coca-colom. U toj situaciji znao sam da igram za nacionalnu momčad, znao sam da igram vrlo važnu utakmicu Svjetskog prvenstva te sam osjetio da bih mogao koristiti igranje rukom. I ako sudac to nije vidio, to bolje. No, znate što? To nije jedini pogodak koji sam postigao rukom. Tako sam jednom zabio i za Napoli u gostima kod Udinesea. Nakon moga gola Zico je dotrčao do mene rekavši mi: „Diego, moraš reći sucu da si rukom postigao gol. Inače nisi pošten.“ Pa sam mu odgovorio [čini gestikulaciju rukom]: „Drago mi je da smo se upoznali, Zico, ja sam Diego 'Nepošteni' Maradona.“

Kada ste postigli pogodak rukom Englezima i govorili o 'Božjoj ruci', pričali ste o Bogu nazivajući ga 'Bradonja'. Što je s Vašom bradom, odakle ona? Vjerujete li u Boga? I mislite li zaista da Bog ima bradu?

Ne, ne! Bradu sam počeo nositi samo zato što me ugrizao pas i ovdje [pokazuje na svoju gornju usnicu] mi napravio duboku posjeklinu. Jadna kuja, morala je uzimati mnogo lijekova zbog problema s bubrezima i ja sam je u jednom trenutku uhvatio s leÄ‘a pa je instinktivno reagirala. To je razlog zašto sam, nakon što mi je ukazana pomoć, uzgojio svoju bradu. A Boga uvijek nazivam 'Bradonja', no on ne postoji na Zemlji. I bolje da nije ovdje, jer kada bi vidio što se ovdje sve zbiva, odmah bi otišao natrag u raj nakon svih grozota koje se kod nas dešavaju. Bolje je vjerovati u Boga na način na koji svi vjerujemo. Kada mene ljudi nazivaju bogom, to shvaćam samo u kontekstu nogometa.   

Koja je najluÄ‘a stvar koju je netko od navijača napravio da doÄ‘e u Vašu blizinu?

Prije nekoliko godina bio sam sa svojim prijateljem i bivšim suigračem Salvatoreom Bagnijem, koji me pozvao da otvorim nekoliko nogometnih kampova za djecu u Italiji. Žena iz Napulja zvala nas je da sazna datume [otvaranja kampova]. „Htjela bih poslati svoga sina da trenira kod vas“, rekla je. „Koliko vam je sin star?“ pitali smo. A žena kaže: „Dvadeset osam!“ Ona je samo htjela upoznati mene. 

Diego, očito je da ste ljubitelj dobre kuhinje. No znate li sami kuhati?

Bože moj, ne znam skuhati ništa – čak ni ispržiti jaja. Ali postoji razlog tomu. Bio sam peto dijete u obitelji, nakon četiri sestre. U mojoj kući, kada bih zamolio kavu, moje su se četiri sestre trgale koja će mi ju skuhati.

Koja je najluđa glasina koju ste ikada čuli o sebi?

U posljednje vrijeme čuo sam glasine da postajem trener 'vamo ili tamo', i to shvaćam kao novinarske igrice i naklapanja. No zaista sam se osjećao glupo kada sam čuo ljude iz Meksičkog nogometnog saveza ili čovjeka iz Aston Ville koji tvrde da glasine o mom angažmanu nisu istinite. Naravno da nisu bile istinite! Nikada nisam razgovarao ni s kim od tih ljudi, pa ne znam što oni uopće imaju pričati o tim stvarima. Tugovao sam nakon svog odlaska s argentinske klupe, i tada sam smatrao ispravnim ne razgovarati ili pregovarati ni s jednim drugim nogometnim savezom ili klubom. Jedini sastanak koji sam imao bio je s Juliom Grondonom, predsjednikom argentinskog saveza, kada sam i službeno prestao biti izbornikom. Pa bih molio druge da imaju poštovanja prema meni, kao što ja imam za sve ostale jer jednostavno ne želim ići okolo i nuditi se da preuzmem klupu od nekog drugog trenera. Ako sam viÄ‘en na nekom stadionu, to je jednostavno zato što volim nogomet te želim napredovati kao nogometni trener.

No, naravno da bih jednoga dana volio voditi klub iz Premier lige. To je liga sa sjajnim klubovima i još boljim igračima. Najviše me pozitivno šokirala ozbiljnost natjecanja i briga koja se posvećuje igračima. Klubovi čine sve kako igrači ne bi morali misliti na druge stvari, već samo na igru. Najvažnije je da su igrači zadovoljni, tada i ostali čimbenici kluba – uprava, navijači, trener – imaju preduvjet da sve teče glatko. Posjetio sam neke klubove, na primjer Chelsea, razgovarao sam i s Kevinom Keeganom. Jedini je problem što ovdje svi klubovi već imaju vrlo dobre trenere.

Tko je najveći igrač svih vremena?

Najbolji svih vremena... Pobijedio sam Pelea sa 65 prema 35 posto u velikoj anketi. Moja mama tvrdi da sam ja najbolji, pa možda i je tako. No, ima još mnogo velikih igrača koji su bili poput mene, ili čak bolji. Ah, taj Brazilac [Pele], neću ga imenovati... Uživao sam gledajući Van Bastena, Gullita, Zidanea, Romarija, Cristiana Ronalda, Messija... Debelog Ronalda. Bilo je mnogo igrača koji tjeraju loptu da se čovjek nasmije. I to vam je bit nogometa. Moramo raditi ono što volimo na terenu i razveseliti ljude izvan terena. To sam uvijek pokušavao činiti. Zabavljati se i natjerati ljude da se zabavljaju.

Kao kakav čovjek želite biti zapamćeni?

Ne želim razmišljati o naslijeÄ‘ima. Kao nogometaš, već sam ostavio naslijeÄ‘e koje je predivno. Sada moram raditi na svojoj trenerskoj karijeri, nadajući se kako mogu ostaviti naslijeÄ‘e slično onom igračkom. Imam pedeset godina, no osjećam se kao da imam dvadeset, imam želje i nadanja dvadesetogodišnjaka. Znam da će mi trebati i sreća, no i nju treba potpomoći, isprovocirati. I siguran sam kako ću učiniti sve što je potrebno, tako da ću iskoristiti svaku šansu koja mi se pruži.

Najdraži igrač

Ricardo Bochini

 „Nikada nisam bio navijač Independientea, gdje je Bochini odigrao čitavu svoju karijeru, no moj me zet vodio na njihov stadion kada su igrali Copu Libertadores, i koju su četiri puta osvojili. Za mene je napuštanje moga kvarta, Ville Fiorito, gdje sam živio, i dolazak na Avellandu bilo kao odlazak na Manhattan. Bochini je bio moj idol, jer je bio omalen igrač poput mene. Igrali smo nakratko skupa tijekom SP-a 1986. i polufinalne utakmice s Belgijom.“

Najbolja  utakmica

- protiv Urugvaja na SP-u 1986. u osmini finala (Argentina je pobijedila 1-0)

„Bila je to moja najbolja utakmica na Mundialu, bolja i od one protiv Engleske. Osvojio sam svaku loptu, uzeo svaki duel, prošao mi je svaki dribling. Zabio sam i gol, no sudac mi ga je poništio zbog prekršaja. Naravno da je, jer sudac je bio Talijan!“

Utakmica u kojoj sam najviše uživao

- protiv Italije u polufinalu SP-a 1990. (1-1 nakon produžetaka, pobjeda Argentine 4-3 nakon jedanaesteraca)

„Toliko sam uživao zbog konotacija koje su okruživale utakmicu [iako me to kasnije koštalo] – jer sam živio u Italiji. La Gazzetta dello Sport objavila je naslov 'Maradona je vrag' i zato smo ih izbacili iz natjecanja. Ne možete znati koji je to bio užitak! Ne da su samo razapeli mene, nego i Caniggiju [potonji je bio strijelac izjednačujućeg pogotka u toj utakmici, a kasnije je zajedno s Maradonom optužen za pozitivno testiranje na kokain za vrijeme igranja u Italiji]. I premda znamo kako je priča danas završila, ponovo bih to učinio. Nema sumnje u to!“