Više od autora

• Najbolja mjesta za voajerstvo
• Š to je veća površina, teže se nasukati
• Nekad sam se igrao u pijesku, a sad više volim burlesku
• Tko je kome tko?
• Transkript Internet chata

Više iz kategorije

• Najbolja mjesta za voajerstvo
• Š to je veća površina, teže se nasukati
• Nekad sam se igrao u pijesku, a sad više volim burlesku
• Tko je kome tko?
• Gleducnuo sam sinoć Oscara

Fudb... ovaaaaaj, nogomet!

S četiri godine stvari su se činile posve idilične.
Otac me odveo na prvi trening, napucao sam snažno Nivea loptu na napuhavanje u zrakoprazni prostor iznad gola, a ozbiljan lik u sivom odijelu i tamnim naočalama samo je pogledao u mom pravcu i klimnuo glavom.

S osam bio sam već nadomak juniorske momčadi, na treningu smo uglavnom igrali picigin i to kad bi nam sponzor, lokalna zalogajnica, donirala pravu loptu. Ali čovjek u sivom odijelu se nije micao s terena na svakom treningu.

Sa jedanaest smo dobili i prvog pravog trenera - otpuštenog pomoćnog kuhara iz iste one zalogajnice, a s trinaest smo počeli igrati i na dva mala jer za velike nije bilo sredstava. Sve to vrijeme tajanstveni čovjek stajao je uz igralište, sve bliže aut liniji. Već tada sam znao da mi je budućnost osigurana i da će kad-tad stići ponuda koju ne mogu odbiti.

Sa 17 sam primijetio da je onkraj igrališta nekoliko likova u odijelima, što je bilo važnije od činjenice da smo prvi put igrali na pokošenoj travi, za razliku od dotadašnjeg šipražja. No misteriozni stranac pratio je samo mene, dok su ostali čudni likovi s torbama kibicirali druge igrače. Dugo mu je trebalo, a onda je došao taj trenutak.

Točno na moj 18. rođendan, nakon što sam zabio svoj prvi gol i to nakon ponovljenog jedanesterca, u općem slavlju gdje smo se svi raskalašeno ljubili, odvukao me sa strane, čvrsto me obgrlio i rekao da me čeka poslije utakmice. U jednoj ruci mu je bilo naliv-pero, a u drugoj ugovor. Čim je sudac odsvirao kraj i to 15 minuta ranije jer je morao na ročište, dotrčao je do mene i rekao-potpiši. Nakon što sam u transu potpisao, čvrsto mi je stisnuo ruku i rekao "Sinko, čestitam i dozvoli da se predstavim - ja sam Fatos Vllaznimi i imaš tu čast da si upravo postao zaposlenikom moje pekarnice s ugovornom obvezom od pet godina. Imaš pravo na raskid ugovora i ranije no samo ako te otkupi veliki trgovački centar ili sladorana i to za veliku odštetu".

S obzirom na moje kolege suigrače po koje su došli pravi menadžeri s ponudom da igraju u HNL-u, mislim da sam imao pravu sreću. (Paško Račić-Vuk)