Dnevnik sapuničara
Više od autora
- Najbolja mjesta za voajerstvo
- Š to je veća površina, teže se nasukati
- Nekad sam se igrao u pijesku, a sad više volim burlesku
- Tko je kome tko?
- Transkript Internet chata
Više iz kategorije
Sve je počelo tako nevino: sjedio sam udobno zavaljen u naslonjaču sa svojim pivom čekajući da počne utakmica između Slavena Belupa i Karlovca, a zabunom je TV ostao na programu gdje je upravo počinjala nova sapunica ”žVratit će se suze".
Kako mi je u tom trenutku daljinski bio predaleko da prebacim, odlučio sam pogledati prvih par minuta jer imam vremena do tekme.
I to je bila kobna pogreška.
Naime, morao sam znati zašto crna djevojka u bijelom tako plače i tko je onaj brkati markantni gospodin koji je tješi, te zašto namrgođena teta to gleda iz duge prostorije s čašom otrova u ruci, dok u isto vrijeme otac familije vodi ljubav sa spremačicom, pa doživi infarkt.
Od tada imam teži izbor od Lare: ima li prednost Bakugan, Suze Bospora ili Lasićeve oči.
Pa sam odlučio da ih gledam sve u kontinuitetu, budući da, ako nastavite gledati epizodu neke druge sapunice umjesto one na kojoj ste stali, radnja se ionako nastavlja u istom smjeru.
Tako ja jutro počnem kahvom i baklavama, popodne me lovi siesta uz mariache, a navečer malo guštam uz obalu, ae.
I što me briga što nemam posao, curu, prijatelje i život, pa kakvi su to problemi naspram onih kad mladoturci počnu plakati.
A ni Lara još nije izabrala, iako je odavno prošao 04.12.




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.