Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Dubravko Mataković je kultni strip-crtač, akademski slikar i glazbenik, zapravo svestrani umjetnik iza kojeg je popriličan opus, ali prije svega vatreni navijač vinkovačke Cibalije.

Hodajući Osijekom moguće je uz sveprisutne kohortine murale, vidjeti i nekoliko grafita Ultrasa, a kako je zbog čudnih okolnosti FFT razgovarao sa vinkovačkom ikonom Dubravkom Matakovićem u Osijeku, pitali smo ga ima li i u Vinkovcima koji grafit Kohorte.
Odgovorio je kao iz topa: „Ne! Barem ja nisam vidio. Možda ih je i bilo, ali je to maknuto. Ali ne vjerujem ni da je bilo. Jednom je jedan pametnjaković prije pet-šest godina, na jednoj dosta prometnoj ulici, preko cijele željezne kapije stavio grb Hajduka. To je bio trn u oku. Odmah je drugu noć prešaran. Grb je nestao nakon nekog vremena, sad ga više nema. Nije mu baš to bilo pametno“, kaže Dubravko Mataković.

Objavljuje svake srijede jednu tablu stripa Overkloking na portalu net.hr, radovi mu izlaze u časopisu za mlade OK i Smibu, u punk rock bendu Septica pjeva pod umjetničkim imenom Govnar Smrti, autor je i kazališne predstave Iz Kabula s ljubavlju za koje je sam napravio scenografiju, kostimografiju i napisao glazbu.
Trenutno završava animirani film o svom najpoznatijem junaku – Malom Ivici, koji više i nije tako mali, obzirom da kao stripovski lik traje već trideset godina.

Dubravko Mataković je svestran, ali uz sve što radi provlači se često i tema nogometa i navijanja. Grupa Septica, poznata po hitovima Nisam vratio oružje u MUP i Govno mrtve babe, snimila je i navijačku himnu Mi smo Ultras / Yaba daba du, u kojoj su se poigrali sa glazbom iz crtića Flintstones (Obitelj Kremenko) i veličaju pripadnost toj navijačkoj skupini.
O samom pjevanju i skandiranju na stadionu Dubravko Mataković kaže kako ne sudjeluje baš savjesno u toj navijačkoj aktivnosti.
„Nije da baš nešto skandiram, da sudjelujem u tome, ali ne ponašam se ni kao u kazalištu. Više volim pojedinačna dovikivanja. Imam jednu ekipu koja je malo po strani, volimo se nazivati veteranima“, kaže Mataković o svojem navijačkom angažmanu u veteranskoj frakciji Ultrasa pod imenom 'Posmrtna pripomoć', aludirajući vjerojatno na dobnu skupinu koja je većinom čini.

Kaže da je ponekad frustrirajuće navijati za klub koji je ispadao iz prve lige, pa se iz druge ponovo borio za ulazak u prvu i godinama tavorio na dnu ljestvice, ali vjernost Cibaliji nikada nije došla u pitanje.

„Evo, zadnje dvije godine Cibalija je dobro plasirana, imali su solidne igre. Sada je relaksirajuće ići na stadion, u odnosu na ono doba kada su bili loši rezultati i loše igre. Bio je loš period koji je trajao godinama kada se dolazilo na utakmicu, da tako kažem – reda radi. Ali i to ima svoje draži. Utakmice koje odlučuju za opstanak imaju svoju tenziju i nama su bile bitne kao da se igra za neko prvenstvo ili finale Kupa, pa na kraju vam takve ostaju u upečatljivijem sjećanju. Sve je to dio draži nogometa“, kaže Mataković koji inače i dizajnerski pomaže Ultrase.

„Nisam ja bio nazočan, ali su mi pričali navijači, ne znam koje je to bilo kolo Intertoto kupa kada smo igrali protiv Tatabánye, u MaÄ‘arskoj. U jednom trenutku je do sukoba Ultrasa i maÄ‘arskih njihovih navijača, kada je jedan od Ultrasa ugrizao psa. Policijskog psa“, priča je kojom opisuje Mataković navijačku skupinu koju je teško opisati.

Ultrasi su među hrvatskim navijačima poznati i po svojem specifičnom humoru i autoironiji koju su razvili vjerojatno kao obrambeni mehanizam na činjenicu da im je klub godinama bio zacementiran na dnu tablice.
„Poslije su to i neki Hajdukovci preuzeli od nas, ali 'Malo nas je, al smo govna', je originalni transparent Ultrasa koji je bio na lokomotivi vlaka kojim se išlo na finale Kupa Osijek-Cibalija. Neki drugi su to poslije svojatali, ali to je poteklo iz Vinkovaca“, objašnjava Mataković porijeklo rečenice koja je postala toliko popularna da je izašla iz nogometnih okvira i ušla u svakodnevnu upotrebu, pa kao produkt navijačke subkulture, postala dijelom pop-kulture.

Osim što je brend sam po sebi, Mataković je postao i na neki način zaštitni znak Ultrasa, njegov Mali Ivica čest je na transparentima vinkovačkog prvoligaša.
„Povremeno me dečki zamole da im napravim neku skicu, idejno rješenje ili crtež koji oni kasnije uvećaju i prenesu na transparent. Nisam ja to nametao, niti se njima može nešto nametati, oni su sami došli na tu ideju. Bio sam na jednoj utakmici kada sam vidio transparent Malog Ivice na tribini sa druge strane, bilo mi je malo čudno isprva. MeÄ‘utim oni su se to interno dogovorili i uzeli ga kao zaštitni znak. Jest da nisu pitali… ha, ha“.