Fizioterapeut koji voli borbe u kavezima
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Mateusz Bednarczuk nije samo običan maser. Poljski manipulator mišićima počeo je svoj put do Crystal Palacea kao arheolog koji je istraživao olupine brodova u Nizozemskoj, a zatim je radio kao redar u londonskim noćnim klubovima.
Kako ste počeli raditi ovaj posao?
Želio sam raditi u sportu i medicini. Moj je cilj postati fizioterapeut i mislim da je ovo najbrži put da taj cilj i ostvarim. Nakon što sam 2006. stekao kvalifikaciju za masera, počeo sam raditi s borcima koji se bore u kavezu. Radio sam s njima tijekom njihovih trening-kampova, pomagao njihovim mišićima da se opuste te radio na prevenciji njihovih ozljeda. U siječnju 2008. vidio sam oglas za posao u Palaceu, pa sam se prijavio i dobio ga.
Što ste radili u životu prije nego što ste postali profesionalni maser?
Diplomirao sam arheologiju na Sveučilištu u Wroclavu 2002. te sam počeo raditi na podvodnim arheološkim projektima za Sveučilište u Groningenu u Nizozemskoj. Iskapali smo velike brodske olupine, no ja sam želio raditi u nečemu vezanom uz sport pa sam tako došao 2004. u Englesku. Počeo sam raditi kao izbacivač u londonskim noćnim klubovima. Reći ću vam i da od sedme godine treniram borilačke vještine te sam se borio na mnogim natjecanjima, uključujući i međudržavna natjecanja po Europi.
Kako izgleda vaš običan dan na poslu?
Dođem dva sata prije treninga kako bih zagrijao igrače i pomogao im opustiti mišićno tkivo. Obično ujutro na treningu vidim zdrave igrače, a ozlijeđene tijekom poslijepodnevnog treninga. Radimo na njihovoj rehabilitaciji. Posao masera uključuje mnogo fizičkog rada. Treba vremena za rad na tkivu – nikada se to ne obavlja brzo. Na svakom igraču radi se 15-20 minuta, a ima dvadesetak igrača u momčadi. Glavni je cilj opustiti tkivo i omekšati ga tako da igrači budu spremni za igru. Ponekad moram zabiti lakat u njihove mišiće i 'mrviti ih' kako bi omekšali!
Vrište li vam kada igrači tijekom masaže u agoniji od bolova?
Svaki igrač ima drugačiji prag boli. Neki su čvrsti i nije ih briga, neki će pokušati pobjeći od mene. Nekolicina me u potpunosti pokušava zaobići! No, to je samo u njihovim glavama jer misle kako će ih boljeti, prestraše se i neće se opustiti – a to stvari čini mnogo više bolnima. Ipak, reći ću da su nogometaši čvršći tipovi nego što ljudi misle.
Je li igračima katkad neugodno kada se moraju skinuti u donje rublje?
Mlađima jest ponekad, ali zato stariji uopće nemaju srama – samo se skinu i spremni su za akciju!




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.