Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Dvojica Engleza iz prve su ruke saznala da ima mjesta na kojima se igra zaista loš nogomet...lošiji i od HNL-a.

Sve je počelo onako kako počinje puno sjajnih stvari – u pubu. Cimeri Paul Watson i Matt Conrad potišteno su cugali poslije poraza Engleske od Vatrenih u kvalifikacijama za Euro 2008.
„Ljudi su govorili: 'Ako Andora iznenadi Rusiju, Engleska još uvijek može proći.' Ali znali smo da je Andora toliko slaba da bi je vjerojatno pobijedilo i naše društvo iz puba“, sjeća se Paul. „U to vrijeme sam igrao na poluprofesionalnoj razini. Razgovor je završio našom odlukom da pronađemo najgoru reprezentaciju na svijetu. To nas je odvelo do Pohnpeija.“
Smješten u Mikroneziji – nezavisnoj državi koja se sastoji od 607 otoka u zapadnom Pacifiku – otok Pohnpei je jedna od četiri federalne jedinice koja čini tu zemlju. Mikronezija nije članica FIFA-e, jer na njoj osim nacionalnog olimpijskog odbora praktično ne postoji nikakva sportska organizacija, pa ni nogometni savez.
„Bili smo ondje 18 mjeseci i uskoro nam je postalo jasno da igrači nikad nisu imali pravi trening“, kaže Paul. „Trener im je bio lik koji se predstavljao kao 'Chicken Man' i bio potpuno lud. Obožavao je loptu kontrolirati stražnjicom ili laktom. Odlučili smo da ćemo podučiti igrače i odvesti ih do prve pobjede.“
Bio je to jako težak zadatak. „Njihov teren bio je prekriven žabama, svaki je dan padala kiša, a otočani su imali ozbiljnih problema s drogiranjem i pretilošću“, objašnjava Paul. „Ali među njima je bilo igrača s potencijalom. Jedino što nisu imali pojma o taktici, jer nisu imali prilike gledati nogomet – čak ni na televiziji.“
Međutim, njihovo potpuno neznanje je Paulu i Mattu zapravo olakšalo posao. „U Londonu već i petogodišnje dijete zna koja je njegova pozicija. U Pohnpeiju će svaki prijedlog izmjene mjesta na terenu prihvatiti s oduševljenjem.“
Nakon početnih problema, momčad je koliko-toliko dovedena u red i ostvarila je nekoliko pobjeda protiv momčadi sastavljenih od stranaca koji su se zatekli na otoku, a najslađa je bila ona protiv američke obalne straže, koja je poražena 3-0. Problem je jedino u tome što na otoku momci nemaju s kime igrati, a nemaju novca za gostovanja. „Nažalost, shvatili smo da FIFA ne pokazuje nikakvo zanimanje za mjesta kao što je Pohnpei, jer na njima ne može zaraditi. Pisali smo i tražili pomoć, ali sve je bilo uzalud.“
S druge strane, Matt i Paul su uspjeli stvoriti pristojnu nogometnu momčad, koja privlači mlade otočane. „To je stvarno super, nogomet je imao jako pozitivan utjecaj na njihove živote. Mnogi od njih imali su probleme, ali sada su se pokrenuli i organizirali.“