Jak je bio, ali kad sam bio mali

Više od autora
Više iz kategorije
Veliki Muhamed Ali ovih dana navršio je sedamdeseti rođendan. Sretan mu bio!
Iako su davno prošla vremena kad se puk dizao u s dva ujutro kako bi se gledalo kako će poslati nekog suparnika aperkatom u konopce (iako nema nama do našeg Mate - prezime mu znate), časna starina još uvijek zaslužuje respekt.
Jest da se danas trese kao kolibrić na zimi i brz je kao gospođa koja juri sa svojom torbom na kolicima prema placu - ali kad vidite taj moćan pogled znate da se ne šali - jer on je strašni Ali.
Fajter, partibrejker, čovjek koji je režimu rekao otvoreno NE i odbio biti maneken pobješnjele vojne industrije i otići u Vijetnam, ali i veliki sportaš, koji je pokazao kako borilačke vještine mogu biti umjetnost, dok je njegov rad nogu komotno mogao proći i u samom Boljšoj teatru.
Čisti ples, iako su zvijezde najčešće vidjeli suparnici.
Oni koji imaju tu (ne)sreću da su malo stariji sigurno pamte i slavni "Thrilla in Manila", možda i najpoznatiji boksaÄki meÄ svih vremena gdje su snage izmjerili po treći put Ali i John Frazier.
Tada je nakon deset iscrpljujućih rundi, Frazierov trener na samom kraju predao meÄ nakon što je ovaj poÄeo već vidno teturati, iako je poslije sam Ali priznao da je i on bio na samom rubu toga da se sruši.
No ono što je prije toga bilo prikazano u ringu, bilo je i ostalo Äista esencija boksa- pravi muški fajt bez kompromisa i blefa, borba do zadnje kapi krvi.

Bilo je i prije i poslije dobrih i karizmatiÄnih boksaÄa, ali kad sluÄajnom prolazniku na ulici kažete da kaže boksaÄa koji mu prvi pada na pamet, nema dileme - većina će reći Ali (ili naravno Mate).
A kad upitate bilo kojeg boksaÄkog struÄnjaka što ga je izdvajalo od ostalih, odgovor će zasigurno biti "ÄŒovjeÄe, bio je tako brz"!
Uostalom, ne treba zaboraviti da je rijeÄ o Äovjeku Äija se autobiografija zove "Ja, najveći".




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.