Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Kako se Rooney bori s pritiskom
• Offside na novčiću

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

Čudo od igrača i potpuni manijak – kako na terenu, tako i izvan njega. Hoće li Super Mario dosegnuti svoj puni potencijal ili završiti u ludnici?

Mario Balotelli postao je profesionalac sa samo 15 godina života. Svoj prvi gol u Serie A postigao je sa 17, a već tad je tjelesnom konstitucijom podsjećao na boksačkog prvaka srednje kategorije. Postao je najmlađi igrač u Interovoj povijesti koji je zabio u Ligi prvaka (u studenom 2008. protiv ciparskog Anorthosisa). Pokazao je zube navijačima na talijanskim stadionima koji su ga častili rasističkim napjevima poput onog „crnč**a ne može biti Talijan“ (njegov odgovor: „Ja sam crni Talijan. Ponosan sam na boju svoje kože. Kad sretnem tipa kojeg ne poznam, pozdravit ću ga ako je crn. Ako je bijel, neću“). Mario je zabio i u debiju za Manchester City, a postigao je i sjajni hat-trick u utakmici protiv Aston Ville.

Postoji samo jedan problem. Mario Balotelli je potpuni manijak i lud je k'o struja.
Kako drugačije objasniti incident kad se uživo na televiziji pojavio u dresu AC Milana i izjavio svoju ljubav prema tom klubu – a sve to dok je igrao za Inter?

U finalu talijanskog kupa Francesco Totti ganjao ga je preko cijelog terena Olimpijskog stadiona samo da bi ga udario. Mario se šepurio s lažnim pištoljima po Milanu, provaljivao u ženski zatvor, prekidao sa zaručnicom putem SMS-a (također uživo na televiziji), bacao strelice pikada na suigrače u Cityju, kung-fu potezima napadao igrače Dinama iz Kieva, zapalio vlastitu kupaonicu raketama – da spomenemo samo neke od mnogih nevjerojatnih epizoda.

Postoji puno urbanih legenda i napisa na internetu o Balotelliju. Priča se da je kao dijete bio napušten, da je proveo godine u bolnici, da su ga spasili socijalni radnici. Istina je manje dramatična. „Njegova majka Rose, inače sluškinja, te otac Thomas, zidar, donijeli su Maria kao bebu u bolnicu u Palermu“, za FourFourTwo objašnjava Raffaele Panizza, autor knjige Mario Balotelli – Negrazzuro. „Bio je teško bolestan i mogao je umrijeti. Bila mu je potrebna neprestana njega, a njegovi biološki roditelji stalno su bili uz njega u bolnici“.

Kad su mu bile dvije godine, roditelji su preselili u Bresciju, na sjever Italije, gdje je puno veća potražnja za radnicima koji su spremni rintati za malu plaću. Obitelj Barwuah dijelila je mali, vlažni stan s još jednom obitelji. Svjesni da takvo okruženje nije dobro za Mariovo zdravlje, roditelji su potražili savjet od socijalne službe, koja im je preporučila da dijete privremeno daju na njegu nekoj obitelji koja živi u boljim uvjetima. „Došli smo u sobu u kojoj je bio televizor, 20 odraslih Afrikanaca i dječačić koji nije mogao mirno stajati“, sjeća se Silvia Balotelli, Mariova 'druga' mama. „Moj muž Franco donio mu je neki autić kao igračku, a dječak ga je odmah zgrabio i počeo se igrati njime. Zatim je primio mog muža za ruku i rekao, 'Amigo, let's go'“

Mario je i u školi bio problematično dijete. Kada mu je bilo svega sedam godina, majke svih njegovih školskih suigrača potpisali su pismo u kojem traže Mariovu suspenziju, jer izazivao je previše problema. „Kad god se dogodio neki problem u školi Torricella u Bresciji, krivili su njega“, za Corriere dello Sport je izjavila njegova učiteljica Tiziana Gatti. „Pričala bih s njim i na kraju bi se gotovo uvijek ispostavilo da krivnja nije bila njegova. Nije lako biti crnac u Bresciji. Crna djeca bi me ispitivala: 'Je li moja duša crna? Hoće li me poslati natrag u Afriku?'“.

Nema sumnje da su poteškoće u odrastanju bile velike, ali Mariovi posvojitelji borili su se za njega. Majka ga je poticala da usmjeri svoju ogromnu energiju u bavljenje sportom. A gdje je obitelj Barwuah bila tijekom svog tog vremena? Ne baš tako blizu, ako je vjerovati otrovnim primjedbama koje je Mario jednom iznio na talijanskoj televiziji. „Gdje su bili 16 godina? Nisu me zvali čak ni na rođendan. Da nisam postao slavan, nastavili bi me ignorirati“, procijedio je. No održao je posebnu vezu sa svojim biološkim sestrama – desetogodišnjom Angel i 22-godišnjom Abigail, koja je nedavno sudjelovala u talijanskom reality showu L'isola dei Famosi ('Otok slavnih').

Kakav god bio Balotellijev odnos s roditeljima, nikad nije imao problema sa svojim ganskim korijenima. „Bit ću prvi crni Talijan u reprezentaciji“ – to je bila njegova mantra dok je još igrao u podmlatku Intera. „Nogomet je njegova jedina strast, ali nije naišao na podršku koja mu je potrebna“, pisalo je u njemu. „Pritisak na njega bio je prevelik. Previše članaka u novinama, previše preispitivanja, previše laži. Ne možemo niti izbrojati utakmice koje su bile uništene uvredljivim i bezobraznim riječima i pjesmama upućenima njemu.

Znati gdje i kako će Balotelli završiti čini se nemogućim, barem koliko i objasniti njegovu složenu osobnost. Slava? Ludilo? Zatvor? Nitko to ne može reći. No jedna stvar je sigurna: on je nebrušeni dijamant i svaki klub koji bi ga mogao pretvoriti u funkcionalno ljudsko biće imao bi ogromne koristi od njega. „Nakon što sam ga gledao pet minuta, znao sam da će postati šampion. On nas je tjerao u pobjedu“, sjeća se njegov trener iz juniorskih dana, Salvioni. Čak i Zlatan Ibrahimović, koji ga je žarko želio razbiti u Interu, priznaje Balotellijev talent. “Ne znam je li jači od mene, ali jest spremniji. S 18 godina igrao sam u Švedskoj, a on je već bio u Serie A“, objašnjava.

Možda je problem i u tome što Mario Balotelli zna da je jak. To ga je učinilo gotovo nezamjenjivim, ali mu otvorilo i mogućnost da se ponaša kao budaletina, što je njegova najveća slabost.