Inter 1963./1964.

Nerazzuri trenera Helenija Herrere su Darth Vader europskog nogometa. Novinari su ih mrzili zbog uspjeha njihovog catenaccia, a Interova sramota porasla je nakon polufinala Kupa prvaka protiv Liverpoola 1965. U drugoj utakmici Inter je pobijedio 3-0. Jedan gol je postignut direktno iz indirektnog udarca, a drugi izbijanjem lopte iz ruku Liverpoolova vratara Tommyja Lawrencea. Mađarski sudac György Vadas kasnije je rekao da je odbacio dovoljno novca da si kupi pet Mercedesa kad je odbio pomoći Interu protiv Real Madrida u polufinalu Kupa prvaka 1966. Herrerin Il Grande Inter znao je igrati nogomet, ali njegov catenaccio izrodio je mnoge moronske imitacije i desetljećima kvario calcio.

Estudiantes 1968./1969.

Očajnički pokušavajući destabilizirati Milan (koji je dobio prvu utakmicu Interkontinentalnog kupa 3-0), Estudiantes je priredio specijalnu dobrodošlicu prilikom uzvrata u Buenos Airesu: napucavanje lopti u Rossonere prije početka utakmice, polijevanje vrućom kavom prilikom istrčavanja, pa čak i korištenje igle na terenu. Napadač Milana Pierino Prati onesviješten je udarcem u glavu, Gianni Rivera dobrano izudaran, a rođeni Argentinac u dresu Milana, Nestor Combin, završio je sa slomljenim nosom i jagodičnom kosti. Dok je na nosilima napuštao travnjak, policija ga je uhitila zbog navodnog dezerterstva i odvela u zatvor. Čak su se i lokalne novine složile da su se domaćini ponašali kao „životinje“ (tako je i Sir Alf Ramsey nazvao argentinsku reprezentaciju na SP-u 1966.). Tadašnji argentinski diktator Juan Carlos Ongania toliko se razbjesnio da je dao uhititi trojicu igrača. Takva nemilosrdnost nije bila iznimka već ekstremni primjer onoga zbog čega je stil Estudiantesova trenera Osvalda Zubeldije prozvan „antinogometom“.

Schalke 1970./1971.

Već izrugivan kao omiljeni klub nacista, Schalke je dobio još jednu mrlju na ugledu kad su ga protivnički navijači prozvali 'Krivokletsvo FC' nakon što su proračunato izgubili 1-0 protiv Arminije Bielefeld u svibnju 1971. Igrači su pod sudskom prisegom odbacivali sve optužbe da su nešto loše učinili, ali je 1976. sud odlučio kako su osmorica njih lagala. Njemački reprezentativci Klaus Fischer, Stan Libuda i Klaus Fichtel bili su meÄ‘u doživotno izgnanima iz nogometa, iako su im kazne kasnije smanjene. Ispostavilo se da blato bačeno na Schalke nije bilo sasvim nepravedno jer je sveukupno 50 igrača iz 7 klubova proglašeno krivima, ali blato je ostalo. 

Zapadna Njemačka 1982.

Dok je francuski reprezentativac Patrick Battiston ležao na travi okružen suigračima koji su strahovali za njegov život, izgledalo je da njemačkom golmanu Haraldu Schumacheru – koji je netom prije svom snagom u skoku zabio bedrenu kost u Battistonovo lice – poprilično ide na živce što tako dugo mora čekati na izvoÄ‘enje lopte. Schumacherov bezočni napad za koji nije kažnjen ni na koji način očit je dokaz da je za njegovu momčad pobjeÄ‘ivanje značilo sve. Nijemci su prošli u drugi krug SP-a u Španjolskoj nakon dogovorene pobjede nad Austrijom 1-0, kojom su obje reprezentacije išle dalje. Takav cinizam izazvao je francuske novine Liberation da opišu njemački nogomet kao „brutalnu životinju koja zaslužuje da se udavi u vlastitom urinu”. Milijuni su se Nijemaca s gaÄ‘enjem ogradili od takve reprezentacije.   

Dynamo Berlin 1985./1986.

Umjetna tvorevina (igrači Dynama iz Dresdena bili su 1954. prisiljeni preseliti se u Berlin) i definitivno najozloglašeniji klub Istočne Europe pod ravnanjem tajne policije – odnosno Ericha Mielkea, šefa omraženog Stasija. Suci su Dynamu svirali nepostojeće jedanaesterce, a nadoknada vremena trajala je koliko god je bilo potrebno, pa je njegova osma uzastopna titula 1986. potaknula prosvjede u cijeloj zemlji, usprkos jednom od najrepresivnijih režima u Europi. 

Grčka 2004.

Grčka pobjeda na Euru 2004. bila je neočekivana, besprimjerna i nepodnošljiva za gledanje. Istina, momčad Otta Rehhagela dala je svima lekciju kontroliranjem utakmice bez kontroliranja lopte i bila taktički najprepredenija reprezentacija, no njena statistika govori sve: imala je manje udaraca na gol po utakmici od bilo koje druge reprezentacije, napravila više prekršaja od bilo koga, osim Portugala, i prikupila najviše žutih kartona. Grci su postigli samo sedam golova – 1,2 po utakmici. 

Chelsea 2004./2005.

Najveći trener na svijetu (primamljen uz golem trošak, ali i nepristojno uz žurbu), bogatstvo ruskog milijardera stečeno na sumnjiv način, momčad puna plaćenika sa svih strana svijeta… Bilo je puno razloga za animozitet prema Chelseaju u prvoj Mourinhovoj sezoni. The Special One maltretirao je suce i preobrazio klub koji se ponosio neuspjesima u najhladniji i najučinkovitiji stroj za pobjeÄ‘ivanje još od robota Daleka u TV seriji Dr Who. Mourinhov Chelsea osvojio je naslov prvaka s rekordnih 95 bodova, 12 više od drugoplasiranog Arsenala i sa samo 15 primljenih golova! Tek odnedavno, zahvaljujući novim bogatašima u Manchester Cityju, polako blijedi 'Chelski' stigma.

Francuska 2010.

Henryjeva ruka, ludilo izbornika Raymonda Domenecha, momčad svaÄ‘alica koji su organizirali prvi štrajk igrača u povijesti SP-a, Sidney Govou i Franck Riberry u seks-skandalima, Nicolas Anelka poslan kući nakon što je izborniku rekao: „Jebi se, kurvin sine”, dva sponzora prekinula ugovore s reprezentacijom... Francuski nastup na SP-u 2010. imao je sve osim nogometa. ÄŒak je i ugled Zinedine Zidanea okaljan jer je morao demantirati da je huškao igrače da se suprotstave Domenechu. Glavni krivci su kasnije saslušani u francuskom paralamentu.