Najomraženiji klubovi u povijesti

Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Chelsea '05? Grčka '04? Bilo da se radi o kostolomcima, plaćenicima milijardera ili o onima koji su nas ubili u pojam svojom nemilosrdnom učinkovitošću, izabrali smo ekipe koje smo voljeli mrziti...
</st
Inter 1963./1964.
Nerazzuri trenera Helenija Herrere su Darth Vader europskog nogometa. Novinari su ih mrzili zbog uspjeha njihovog catenaccia, a Interova sramota porasla je nakon polufinala Kupa prvaka protiv Liverpoola 1965. U drugoj utakmici Inter je pobijedio 3-0. Jedan gol je postignut direktno iz indirektnog udarca, a drugi izbijanjem lopte iz ruku Liverpoolova vratara Tommyja Lawrencea. Mađarski sudac György Vadas kasnije je rekao da je odbacio dovoljno novca da si kupi pet Mercedesa kad je odbio pomoći Interu protiv Real Madrida u polufinalu Kupa prvaka 1966. Herrerin Il Grande Inter znao je igrati nogomet, ali njegov catenaccio izrodio je mnoge moronske imitacije i desetljećima kvario calcio.
Estudiantes 1968./1969.
Očajnički pokušavajući destabilizirati Milan (koji je dobio prvu utakmicu Interkontinentalnog kupa 3-0), Estudiantes je priredio specijalnu dobrodošlicu prilikom uzvrata u Buenos Airesu: napucavanje lopti u Rossonere prije početka utakmice, polijevanje vrućom kavom prilikom istrčavanja, pa čak i korištenje igle na terenu. Napadač Milana Pierino Prati onesviješten je udarcem u glavu, Gianni Rivera dobrano izudaran, a rođeni Argentinac u dresu Milana, Nestor Combin, završio je sa slomljenim nosom i jagodičnom kosti. Dok je na nosilima napuštao travnjak, policija ga je uhitila zbog navodnog dezerterstva i odvela u zatvor. Čak su se i lokalne novine složile da su se domaćini ponašali kao „životinje“ (tako je i Sir Alf Ramsey nazvao argentinsku reprezentaciju na SP-u 1966.). Tadašnji argentinski diktator Juan Carlos Ongania toliko se razbjesnio da je dao uhititi trojicu igrača. Takva nemilosrdnost nije bila iznimka već ekstremni primjer onoga zbog čega je stil Estudiantesova trenera Osvalda Zubeldije prozvan „antinogometom“.
Schalke 1970./1971.
Već izrugivan kao omiljeni klub nacista, Schalke je dobio još jednu mrlju na ugledu kad su ga protivniÄki navijaÄi prozvali 'Krivokletsvo FC' nakon što su proraÄunato izgubili 1-0 protiv Arminije Bielefeld u svibnju 1971. IgraÄi su pod sudskom prisegom odbacivali sve optužbe da su nešto loše uÄinili, ali je 1976. sud odluÄio kako su osmorica njih lagala. NjemaÄki reprezentativci Klaus Fischer, Stan Libuda i Klaus Fichtel bili su meÄ‘u doživotno izgnanima iz nogometa, iako su im kazne kasnije smanjene. Ispostavilo se da blato baÄeno na Schalke nije bilo sasvim nepravedno jer je sveukupno 50 igraÄa iz 7 klubova proglašeno krivima, ali blato je ostalo.
Zapadna NjemaÄka 1982.
Dok je francuski reprezentativac Patrick Battiston ležao na travi okružen suigraÄima koji su strahovali za njegov život, izgledalo je da njemaÄkom golmanu Haraldu Schumacheru – koji je netom prije svom snagom u skoku zabio bedrenu kost u Battistonovo lice – popriliÄno ide na živce što tako dugo mora Äekati na izvoÄ‘enje lopte. Schumacherov bezoÄni napad za koji nije kažnjen ni na koji naÄin oÄit je dokaz da je za njegovu momÄad pobjeÄ‘ivanje znaÄilo sve. Nijemci su prošli u drugi krug SP-a u Španjolskoj nakon dogovorene pobjede nad Austrijom 1-0, kojom su obje reprezentacije išle dalje. Takav cinizam izazvao je francuske novine Liberation da opišu njemaÄki nogomet kao „brutalnu životinju koja zaslužuje da se udavi u vlastitom urinu”. Milijuni su se Nijemaca s gaÄ‘enjem ogradili od takve reprezentacije.
Dynamo Berlin 1985./1986.
Umjetna tvorevina (igraÄi Dynama iz Dresdena bili su 1954. prisiljeni preseliti se u Berlin) i definitivno najozloglašeniji klub IstoÄne Europe pod ravnanjem tajne policije – odnosno Ericha Mielkea, šefa omraženog Stasija. Suci su Dynamu svirali nepostojeće jedanaesterce, a nadoknada vremena trajala je koliko god je bilo potrebno, pa je njegova osma uzastopna titula 1986. potaknula prosvjede u cijeloj zemlji, usprkos jednom od najrepresivnijih režima u Europi.

GrÄka 2004.
GrÄka pobjeda na Euru 2004. bila je neoÄekivana, besprimjerna i nepodnošljiva za gledanje. Istina, momÄad Otta Rehhagela dala je svima lekciju kontroliranjem utakmice bez kontroliranja lopte i bila taktiÄki najprepredenija reprezentacija, no njena statistika govori sve: imala je manje udaraca na gol po utakmici od bilo koje druge reprezentacije, napravila više prekršaja od bilo koga, osim Portugala, i prikupila najviše žutih kartona. Grci su postigli samo sedam golova – 1,2 po utakmici.
Chelsea 2004./2005.
Najveći trener na svijetu (primamljen uz golem trošak, ali i nepristojno uz žurbu), bogatstvo ruskog milijardera steÄeno na sumnjiv naÄin, momÄad puna plaćenika sa svih strana svijeta… Bilo je puno razloga za animozitet prema Chelseaju u prvoj Mourinhovoj sezoni. The Special One maltretirao je suce i preobrazio klub koji se ponosio neuspjesima u najhladniji i najuÄinkovitiji stroj za pobjeÄ‘ivanje još od robota Daleka u TV seriji Dr Who. Mourinhov Chelsea osvojio je naslov prvaka s rekordnih 95 bodova, 12 više od drugoplasiranog Arsenala i sa samo 15 primljenih golova! Tek odnedavno, zahvaljujući novim bogatašima u Manchester Cityju, polako blijedi 'Chelski' stigma.
Francuska 2010.
Henryjeva ruka, ludilo izbornika Raymonda Domenecha, momÄad svaÄ‘alica koji su organizirali prvi štrajk igraÄa u povijesti SP-a, Sidney Govou i Franck Riberry u seks-skandalima, Nicolas Anelka poslan kući nakon što je izborniku rekao: „Jebi se, kurvin sine”, dva sponzora prekinula ugovore s reprezentacijom... Francuski nastup na SP-u 2010. imao je sve osim nogometa. ÄŒak je i ugled Zinedine Zidanea okaljan jer je morao demantirati da je huškao igraÄe da se suprotstave Domenechu. Glavni krivci su kasnije saslušani u francuskom paralamentu.




Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.