Više od autora

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• S obje noge u golmana
• Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
• Kako se Rooney bori s pritiskom

Više iz kategorije

• Zaneseni navijač i TV reporterka
• Tako to rade Englezi
• Kontroverzni CWFN ženski nokaut
• S obje noge u golmana
• Zelg Galešić o povlačenju iz MMA: Sada želim pružiti samo dobre borbe

„Žabarova ruka“ protiv Purana
Kada je lopovska kandža Thierryja Henryja poslala Francusku na Svjetsko prvenstvo 2010. na račun Republike Irske, to nije moglo završiti u tišini. Umjesto toga, razbješnjeni irski navijači opsjeli su francusku ambasadu u Dublinu skandirajući: „Nikada nećete prevariti Irce“. Čudno, jer upravo su bili prevareni... „Žabarova ruka“ je čak dovela do donošenja deklaracije u irskom parlamentu, ali ozbiljnost prosvjeda dovedena je u pitanje činjenicom da ih je predvodila televizijska lutka Puran Dustin, koji je predstavljao Irsku na Eurosongu 2008., a kandidirao se i na predsjedničkim izborima te zemlje 1997. „Thierry, dovezi svoj Renault Clio da raspravimo ovo! Želimo revnanš“, bjesnio je mahniti lutak. No nažalost za dečke u zelenim dresovima, FIFA-in šef Sepp Blatter odbio je udovoljiti žalbi.

Nije kriva srdela...
U lako zapaljivoj atmosferi grada pod Marjanom prosvjedi su se svako toliko događali valjda još od Dioklecijanova doba, a Torcida bi sigurno mogla napisati priručnik o načinima iskazivanja navijačkog nezadovoljstva. Ponekad su njene akcije bile sasvim morbidne, kao 2003., kad su na Poljudu iskopani „grobovi“ za nogometaše Hajduka i na njih postavljeni križevi, a ponekad izravno uvredljive, poput prosvjeda s brojevima dresova na vrećama za smeće i natpisom „Smeće koje nitko neće“. Štošta se znalo naći i na poljudskoj tartan stazi – od krafni kojima se aludiralo na nesposobnost prijašnjeg predsjednika Svaguše, do cijele kašete srdela i poruke gradonačelniku Kerumu: „Mi smo krupne ribe“.

'Vatreni' Dundalkov navijač
„Dečki su me zvali, mislili su da se netko zafrkava“, sjeća se Dundalkov trener John Gill dana kad se 2006. odvezao u Irski nogometni savez u Dublinu s namjerom da riješi hitni slučaj koji je uzrokovao jedan čovjek. Navijač Mark Kavanagh, bijesan zbog odluke saveza da klubu zabrani ulazak u najviši razred natjecanja, polio je benzinom sebe i recepciju spomenutog saveza te prijetio je da će zapaliti šibicu ukoliko Dundalk ne bude promoviran. Gillov dolazak je smirio Kavanagha, koji je na kraju odustao. „Mark je dobar tip i poslije mu je bilo neugodno“, komentirao je kasnije trener.

Norveška kaže NON nuklearnim pokusima
Rijedak je slučaj da se nogometaši upliću u geopolitička pitanja, norveška reprezentacija je 2005. bila toliko uznemirena francuskim nuklearnim pokusima da je svoje navijače nagovorila da drže kartone u rukama tijekom utakmice s Francuskom. Kolovođa je bio veznjak Lars Bohinen, koji iz bojkota nije želio nastupiti na utakmici. Na stadionu Ullevaal u Oslu 12.000 navijača je u rukama držalo slike na kojima je otisnuto 'NON' unutar nuklearne gljive, dok je trubila Marseljeza. No treba reći da ovo nije ostavilo dublji trag. Kao što je francuski izbornik Aime Jacquet rekao, slegnuvši ramenima: „Javnost je rekla svoje, a nakon toga je slijedio nogomet.“

Hodočasnici pokazuju crveni karton
Dok je klubu prijetio bankrot, a suparnički navijači pjevali „Što to dolazi preko brda, je li to poreznik?“, u posljednje vrijeme nije bilo baš zabavno navijati za Plymouth Argyle. Hodočasnicima, kako se popularno nazivaju navijači i članovi kluba, odgovor na situaciju bilo je masovno podizanje crvenih kartona prije početka utakmice na stadionu Home Park protiv Port Valea – time su pokazali svoje protivljenje klupskoj hijerarhiji. Ostaje im samo nada da se klub može izvući iz 'crvenog' na svom bankovnom računu.

Magathova „mala“ pogreška
Ako vam je gomila za vratom, najgora stvar koju možete učiniti je omalovažiti je. A baš je to Felix Magath učinio dok je prošle godine bio na klupi Schalkea. Navijači su se protivili otpuštanju osobe zadužene za komunikaciju s navijačima, a on ih je odbacaio kao „malu grupu“. Vratili su mu na lukav način: u prvoj utakmici sezone njih se 3.000 pojavilo u majicama s natpisom „Mala grupa“. Ponižen, Magath se pokupio u Wolfsburg.

Ovdje počiva nogometni klub

Chester City je umirao dugom, sporom smrću. Nakon godina stečajne uprave i čudnovate vladavine američkog vlasnika Terryja Smitha – koji je sam sebe proglasio trenerom i uveo metode treniranja iz američkog nogometa – Tuljani su 1999. nakon 69 godina pali ispod četvrte razine engleskog natjecanja u regionalnu ligu. Godinu dana nakon toga prosječan je broj gledatelja pao ispod 600 (hmm, nije li to još uvijek više od nekih hrvatskih prvoligaša?), pa je udruga navijača glavnom gradskom ulicom nosila lijes koji je predstavljao njihov klub. Najava je ipak bila preuranjena, jer klub je ugašen tek desetljeće kasnije, 2010.