Otmice igrača - 3.dio
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Kalašnjikov, potjere autima, brazilski 'Bin Laden', prerušeni otmičari. Kada su nogometaši ili članovi njihovih obitelji oteti ili zadržani zbog otkupnine, svakodnevno ludilo isplivava na površinu, što lista koja slijedi i dok
Samo je jedna mama
„Svaki dan je loš dan kada ti je mama oteta“, rekao je filozofski raspoložen Robinho četiri godine nakon što je Marina de Silva Souza oteta iz kuće svojih rođaka 65 kilometara od Sao Paola u studenomu 2004.
U trenutku kada je Robinho bio na pragu prelaska iz Santosa u Real Madrid, grupa skupina naoružanih otmičara upala je u vrt gdje je Marina de Souza upravo pripremala roštilj. I dok su sve goste zaključali u kupaonici na katu kuće, 43-godišnju Robinhovu mamu su odvezli u nepoznatom smjeru.
Oslobođena je tek nakon 40 dana kada je Robinho platio 50.000 funti otkupnine. Ova otmica potaknula je i druge kriminalce da počnu otimati majke nogometaša. Majka Luisa Fabiana doživjela je sličnu sudbinu u ožujku 2005., devet mjeseci nakon što je Luis Fabiano potpisao za Porto za nešto više od sedam milijuna funti. Ugurana u parkirani auto dok je išla u posjet prijatelju u rodni joj Campinas, Sandra Helena Clemente tako je postala peti oteti rođak nekog brazilskog nogometaša u samo pet mjeseci od otmice Robinhove majke.
Kada su lokalni stanovnici čuli njezine vriskove iz kuće, jake policijske snage provalile su u skrovište i spasile je nakon točno dvomjesečne agonije. Otkupnina, naravno, nikada nije plaćena.
Marinhova majka bila je sljedeća. Obrambeni igrač Corinthiansa isplatio je 20.000 dolara kako bi njegovu majku, Alice Nazare, oslobodili također nakon dva mjeseca zatočeništva, od svibnja do srpnja 2005. Otela ju je u njezinom domu skupina otmičara prerušena u cvjećare.
Kaladzeova noćna mora
Četiri mjeseca nakon što je Kakha Kaladze pristupio AC Milanu za Gruziju rekordnih 12 milijuna funti, njegov mlađi brat Levan bio je otet dok se vraćao kući iz bolnice u Tbilisiju gdje je studirao medicinu.
Iako je pomoć u rješavanju otmice pružio i predsjednik Eduard Ševardnadze i unatoč tome što je plaćena otkupnina od 375.000 funti i što je Kakhin otac Karlo prijetio da će se zapaliti ispred predsjedničke palače u Tbilisiju, nije bilo gotovo nikakvog napretka u rješavanju slučaja.
Nakon što se u veljači 2006. u slučaj uključio i FBI, pronađeno je Levanovo tijelo. Dvojica su otmičara osuđena na 25 i pet godina zatvora za ubojstvo.
„Svi su u strahu“
Mlada nada iračkoga nogometa i član iračke olimpijske reprezentacije Ghanim Ghudayer taman je u studenomu 2006. bio potpisao jednogodišnji ugovor u Siriji.
Dok se pripremao napustiti svoj bagdadski dom i otići na posljednji trening, oteli su ga zamaskirani otmičari i od tada više nije viđen.
„Nakon njegove otmice, svi su igrači u strahu da i njih ne napadnu teroristi“, izjavio je klupski predsjednik Samir Khadim o rastućemu trendu u Iraku.
„Želim pronaći svoga sina“
Najmlađi od petorice honduraške braće, 15-godišnji Edwin Palacios, otet je u listopadu 2007. iz roditeljske kuće u La Ceibi, 180 kilometara sjeverno od glavnoga grada Tegucigalpe.
Tottenhamov veznjak Wilson, tada na posudbi u Birminghamu, odmah je odletio kući kako bi platio otkupninu od 125.000 funti, no Edwin nije bio pušten.
„Predsjednik bi nam trebao pomoći, no on ne čini ništa“, žalila se očajna majka braće Orfilia. „Treba nam netko tko je uistinu moćan da nam pomogne, netko poput Gordona Browna [tadašnji britanski premijer]. Želim pronaći svoga sina.“
Godinu i pol nakon otmice, dvojica članova lokalne bande obavijestili su lokalne vlasti gdje je Edwinovo tijelo. Osuđeni su na doživotni zatvor, dvojac je uspio pobjeći, no doskora su nađeni mrtvi nakon mafijaškog obračuna.
Masakr 'Los Maniceros'
Kolumbijska amaterska momčad 'Los Maniceros' ('Orašari') u listopadu 2009. otputovala je u Venezuelu na prije dogovorenu utakmicu, ali su pritom nenamjerno zalutali na teritorij pod nadzorom revolucionarne grupe ELN.
Bez nekoga posebnog razloga, zadržani su na otvorenom puna dva tjedna kao taoci, zavezani za drveće, okovani lancima oko vrata i hranjeni tek rižom, vodom i tunom. Nakon dvanaest dana prevezeni su na novu lokaciju.
„Morali smo kleknuti i potom bi u svakoga od nas ispalili šest ili sedam metaka, no mene su pogodili samo jednom“, prisjeća se jedini preživjeli od dvanaestorice nogometaša, osamnaestogodišnji Manuel Cortez. „Nekoliko minuta poslije otvorio sam oči i nisam mogao vjerovati da sam živ.“
Oteli su me… ili možda nisu?
Završit ćemo upravo onako kako smo i započeli – s lažnom otmicom, ali ovaj put je riječ o igraču koji je sam lažirao svoju otmicu. 
Kasneći na trening i svjestan toga da će ga klub zbog toga kazniti sa 40% umanjenim primanjima veznjak Botafoga, Somalia, izmislio je da su ga otmičari oteli u sedam ujutro, vozili po Rio de Janeiru i lišili novca i nakita kojega je imao sa sobom.
Kada je policija pronašla snimke s nadzornih kamera, na kojima se jasno vidi kako je ulickani 26-godišnjak napustio stan dva sata nakon prijavljene 'otmice', podnesena je optužnica protiv igrača.
Pod prijetnjom zatvorske kazne, Somalia se ispričao. „Oporavljao sam se od cjelonoćne zabave“, priznao je.
Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.