Paul Scholes - interview
Više od autora
- Zaneseni navijač i TV reporterka
- Tako to rade Englezi
- S obje noge u golmana
- Jose Mourinho: Balotellija se ne može trenirati
- Kako se Rooney bori s pritiskom
Više iz kategorije
Zinedine Zidane nazvao ga je „najvećim veznjakom svoje generacije“, a Andresu Iniesti je bio uzor pa je jedva dočekao da razmijeni s njim dres poslije finalne utakmice Lige prvaka...upoznajte Paula Scholesa izbliza.
Poznato je da bolujete od astme. Kakav je utjecaj taj problem imao na Vašu karijeru?
Bilo je to nešto s čime sam se morao naučiti nositi i redovito uzimati lijekove koje su mi liječnici propisali. Dok god sam pazio na sebe, astma nije bila problem – iako nije bilo lako zimi, po velikim hladnoćama. Jednom sam nekoliko tjedana izostao s terena zbog otežanog disanja. Prije utakmice bih se poslužio inhalatorom, a ponekad i na poluvremenu, iako je to bilo vrlo rijetko.
Vaša je tehnika zaista bila izvrsna – mnogi kažu da se po tome nijedan engleski igrač u posljednjih 20 godina ne može mjeriti s vama. Kako ste to postigli? I zašto u Engleskoj ne nastaje više takvih igrača?
Postao sam takav igrač gledajući nogometaše koji su igrali na mojoj poziciji i učeći od njih – posebno to kako su baratali loptom. Za moj je razvoj jako zaslužan Eric Harrison, trener u Unitedovu podmlatku – kad god smo imali malo slobodnog vremena, tražio je da vježbamo određene stvari i to se isplatilo. No način na koji sam igrao bio mi je prirodan, usredotočio sam se na ono u čemu sam bio dobar. Tijekom godina je bilo puno tehnički nadarenih igrača u engleskom nogometu, ali iz nekog razloga nisu sasvim dolazili do izražaja. Igrači kao što su Wayne Rooney, Jack Wilshere i Michael Carrick su izvrsni tehničari. Možda je naš problem mentalne prirode, zaista ne znam.
Sir Alex Ferguson je jednom rekao da ste ga svakog dana iz zezancije gađali loptom na treningu. Je li to istina?
Da, ima istine u tome! Nisam baš napucavao lope u njega, ali bih ispalio koju loptu neposredno pored njega da bih ga razbudio. Nisam bio toliko glup da ga gađam izravno u glavu. On bi se osvrnuo da pogleda tko je pucao i, iako bih stajao među sedam-osam drugih igrača, uvijek je okrivio mene! Sjećam se da sam jednom iz velike udaljenosti pogodio Phila Nevillea točno u glavu – to ga je oborilo s nogu, bilo je urnebesno!
Jeste li ikada poželjeli probušiti uho, izbrijati si neki uzorak na glavi ili se tetovirati?
Nema nikakve šanse da bih ikada napravio nešto od navedenih stvari, nema šanse. Čini se da danas ne možete biti nogometaš ako nemate tetovažu, ali mene takve stvari nikad nisu privlačile. Nisam se želio na takav način isticati, bilo bi me sram.
Poslije SP-a u Južnoj Koreji i Japanu, rekli ste da je glupo organizirati prvenstvo po takvoj vrućini. Što onda očekujete od SP-a u Kataru 2022.?
Prvo što sam pomislio bilo je: „Hvala Bogu da ne moram putovati onamo.“ U Japanu i Koreji je bilo jako vruće, pa nam je bilo teško igrati na visokoj razini. No nismo ni tako loše prošli – u četvrtfinalu smo vodili 1-0 protiv Brazila, ali tog dana nas je ubila sparina. Bilo je prevruće čak i za razgibavanje i zagrijavanje. Nimalo nisam uživao u tom prvenstvu. Zaista ne znam kako će to funkcionirati u Kataru: mislim, pričaju o klimatiziranim stadionima kao rješenju, ali što će biti s navijačima koji će dolaziti na utakmice? Pa vani će biti oko 45 stupnjeva! Znam da imaju novca za trošenje, ali svejedno sam vrlo skeptičan oko toga kako će sve to ispasti.
Xavi, Vieira, Zidane... Više stranih zvijezda navodi Vas kao najboljeg igrača protiv kojeg su igrali. Tko je bio najbolji od igrača s kojima ste se Vi suočili?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Nedavno sam igrao protiv Xavija, Inieste i Messija, ranije protiv Zidanea, Rivalda i Ronalda. Kad bih morao nekoga izdvojiti odlučio bih se za Zidanea – on mi je bio suparnik u utakmicama protiv Juventusa, Real Madrida i Francuske.
Zašto je današnja Barcelonina momčad toliko dobra i zašto je onako deklasirala United u finalima Lige prvaka 2009. i 2011.?
Oba je puta jednostavno bila bolja. Jedina nam je utjeha što smo bili najbliže toj sjajnoj momčadi, čiji su igrači zaista nesebični. Imaju superzvijezdu Messija, ali i on je momčadski igrač. Njihovi igrači ne pokušavaju se praviti važnima, igraju kao jedanaestorica i rade jedni za druge – bore se za svaku izgubljeno loptu i drže je u posjedu. Svi mogu jako puno naučiti od njihova načina igre. Sigurno puno toga dolazi od Guardiole, jer i on je bio veliki igrač. Možete vidjeti da točno zna što hoće i zna kako to dobiti od momčadi.
Zašto Engleska uvijek posrće na tim turnirima? Jesu li pojedini igrači sebični?
Da, mislim da jesu. Imamo na raspolaganju neke od najboljih svjetskih igrača, ali možda dio njih previše gleda na to kako će se individualno proslaviti. Kad igrate protiv drugih vrhunskih igrača i ne uspijevate ih pobijediti, morate se zapitati jeste li onoliko dobri koliko mislite da jeste. Smatram da imamo kvalitetu dostatnu za uspjeh, ali nikad ne uspijevamo do njega doći.
U kojem trenutku ste shvatili da se želite povući s terena?
Nisam se osjećao dobro u utakmicama poslije prošlog Božića. U prvom dijelu sezone je sve bilo OK, ali ozlijedio sam se na utakmici protiv Rangersa u Ligi prvaka i nisam se posve oporavio. Bila je to samo ozljeda prepona koja nije trebala trajati dulje od tjedan dana, ali izostao sam oko sedam tjedana. Poslije toga više nisam osjećao svježinu u nogama. Neprestano su mi bile teške. Na treninzima se nisam osjećao kako treba i shvatio sam da je vrijeme za odlazak.
Ovaj tekst još nije komentiran. Budi prvi.